Marica Jug iz Nize godinama se uspješno bavi ekopoljoprivredom, proizvodi jabuke koje potpom prerađuje u sokove i pekmeze. Za Poslovni dnevnik govori o svom radu i planovima.

Što je kumovalo odluci da se bavite poljoprivredom i to onom najzahtjevnijom, ekološkom? 
Ekološkom proizvodnjom počela sam se baviti iz uvjerenja da je to jedini pravi način da se sačuva okoliš,da mala gospodarstva opstanu i da se selo sačuva od iseljavanja mladih. Vjerujem da mladi u ekološkoj proizvodnji mogu naći zaposlenje i osigurati svoju egzistenciju na selu.

Postoji li u lepezi vaših proizvoda neki na koji ste posebno ponosna? Nastaju li po tradicionalnim recepturama ili kod nekih možda 'čarobirate', imate neke male tajne koje nikome ne otkrivate? 
Proizvodimo jabučni sok koji je prepoznat od strane kupaca kao jedan od kvalitetnijih na našem tržištu. Punimo ga pod našom robnom markom "Maričin eko sok od….". Dizajn za Maričine sokove poklonila nam je marketinška agencija Bruketa&Žinić. Osim vlastitog brenda punimo i za Biovegine robne marke Organica i Eko Zona. Proizvodimo i druge sokove kao što je sok od višnje i različite kombinacije voća i povrća sa sokom od jabuke. Proizvodimo i voćne namaze sa visokim udjelom voća (80% i više) te prirodni jabučni ocat. Najveća tajna u našoj proizvodnji je da nema tajnih sastojaka. Proizvodi su prerađeni odmah po berbi i na njih se utjecalo samo onoliko koliko je najnužnije da im se produži rok trajanja. Svi sokovi su dobiveni hladnim prešanjem,pasterizacijom bez dodavanja konzervansa,šećera i vode. Volim isprobavati nove stvari i uvijek imam novih ideja vezano za različite kombinacije sokova ili namaza. Ono što se pokaže dobro na tome dalje radimo i usavršavamo proizvod.

Tko vam pomaže da sve to realizirate? 
U poslu mi pomaže cijela obitelj. Svi u svom dijelu i koliko im dopušta njihov posao. U proizvodnju je uključen sin koji je i zaposlen na OPG-u i koji će naslijediti posao. Imamo i nekoliko zaposlenih u sezoni prema potrebi.

U lancu obveza koje ekološki proizvođači moraju zadovoljiti što vam je bilo najteže, edukacija ili provedba mnogih kriterija koje nalaže zakonodavac?
Voćnjaci su posađeni 2000. i odmah smo planirali ekološki uzgoj. Na samim počecima napravili smo prvi nadzor, u jesen 2002. dok smo od 2003. upisani u Upisnik ekoloških proizvođača.Prilagođavali smo se propisima kako su donošeni. Na samom početku nisu nam bila dostupna sredstva koja se koriste u eko poljoprivredi pa ni rezultati nisu bili dovoljno dobri što nam je bio dosta dugo veliki problem. Danas je to puno jednostavnije, proizvođačima je na raspolaganju sve što je dostupno i proizvođačima u EU. Do danas je napravljeno puno pomaka i ne moramo sami praviti pripravke za zaštitu i gnojidbu. Razvila se proizvodnja ekoloških gnojiva i zaštitnih sredstava. Sada samo moramo paziti da ponuđena sredstva i gnojiva udovoljavaju stroge kriterije ekološke proizvodnje te se kontinuirano moramo informirati.

Imaju li ekološki proizvođači dostatnu potporu institucija?  
Godišnje potpore za ekološku proizvodnju su veće međutim, na tome se stalo. Moje mišljenje je da bi se kao prvo puno aktivnije trebalo raditi na novim, proizvođačima prihvatljivim načinima udruživanja. Kao drugo premalo se radi na spajanju poljoprivredne proizvodnje i turizma. Sigurna sam da bi mali ekološki proizvođači našli mjesto za plasman svojih proizvoda upravo kroz gastronomsku ponudu. Turistima bi sigurno bilo draže na tanjuru dobiti lokalne specijalitete od domaćih namirnica nego janjetinu uvezenu od ne znam kuda… Drugdje u Svijetu se puno radi na promociji i ponudi vlastitih gastronomskih specijaliteta dok je to kod nas nažalost još jako rijetko i nedovoljno istaknuto.

Sve karike u ekološkom lancu kod nas još uvijek nisu valjano posložene, mnogi upozoravaju da je puno nelojalne, lažne konkurencije koja nije registrirana i nije pod nadzorom, a godinama javno tržištu nudi i prodaje svoj asortiman?
Na žalost osim što ekološki proizvođači teško plasiraju svoje proizvode imamo problema i sa nelojalnom konkurencijom. Nedavno smo bili na jednom sajmu u Zagrebu gdje je jedna gospođa ispred našeg štanda na svoje proizvode napisala "Ekološko, nešpricano", između ostaloga bili su limuni, mandarine, nar itd…bez da za to ima potvrdnicu. Ne želim nikome uskraćivati pravo da tvrdi da su mu proizvodi nešpricani ali čemu mi onda radimo skupi nadzor i certifikaciju, analize na teške metale i pesticide ako netko tko to ne radi može slobodno tvrditi da je njegov proizvod ekološki.

Vjerujem da je početak bio težak, zapravo biti žena poljoprivrednica uopće nije laka zadaća. Kako se snalazite, je li možda bilo razdoblja kada ste htjela sve napustiti i okrenuti se nekom novom biznisu? 
Nisam primijetila neke veće diskriminacije zato što sam žena. Ima ih sigurno ali obično je to podnošljivo. Više problema sam imala s tim što se godinama odmahuje rukom čim se spomene eko proizvodnja. Problem je i što kao proizvođači nismo zaštićeni i ne možemo često naplatiti plasiranu robu.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Planirate li nove investicije, sredstva koja je moguće povući iz fonda za ruralni razvoj čine se izdašnima. Namjeravate li aplicirati za nepovratnu europsku potporu? 
Već smo pokušali aplicirati na IPA natječaj. Odbijeni smo. Trenutno ne razmišljamo o fondovima. Vidjet ćemo na proljeće što će biti ponuđeno.

Kako povećati proizvodnju na domaćem prostoru jer, niša za hrvatske ekoproizvode na EU tržištu postoji? 
Nažalost, kao u svim granama poljoprivredne proizvodnje tako i u ekološkoj s jedne strane proizvođači ne mogu plasirati proizvode ili ih plasiraju po niskim cijenama, a s druge strane namirnice se uvoze što nema logike. Bilo bi dobro da se i zakonski osigura prednost domaćim proizvodima, a tek onda uvozi nedostatak. Ili neka se smanji PDV na hranu, pogotovo ekološku zbog težih uvjeta gospodarenja te bi ti proizvodi bili konkurentniji i kupci bi više kupovali domaće proizvode koji su zbog skupe proizvodnje preskupi pa se kupci iz objektivnih razloga odlučuju na kupnju jeftinih proizvoda.  

Osam hektara voćnjaka

Predstavite svoje gospodarstvo, koliko su veliki voćnjaci, koje voćne vrste uzgajate i kako ih prerađujete?

Ovim poslom bavimo se već 14 godina. Proizvodimo i prerađujemo ekološko voće u prirodne sokove i voćne namaze sa visokim udjelom voća te jabučni ocat. Trenutno obrađujemo oko 8 hektara voćnjaka. Najzastupljenije su jabuke,šljive,kruške i nešto marelica. Veliki udio našeg voća završava u preradi u našem pogonu.