Vlada treba napraviti Akcijski plan za sklapanje izvansudskih nagobi u sporovima gdje nema izgleda za uspjeh. Po modelu kojim završavaju sporovi države s SN Holdingom vrijedni 1,8 milijardi kuna u slučaju Liburnia Riviera Hotela Vlada može rasteretiti pravosuđe objesnog parničanja države i izbjeći trošak kamata koje u pet godina trajanja spora praktički dosegnu glavnicu. To je mišljenje Mihajla Dike i Hrvoja Kačera, profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu i Splitu.

“Ima situacija koje su jasne, ali postoji strah od odgovornosti od nagodbe. DORH treba pomoći Vladi ocjenom koje će parnice država izgubiti. Financijski je isplativije uzeti kredit za podmirenje obveza, a na 7 milijardi kuna koje bi država izgubila može se nagodbom uštetjeti milijarda kuna godišnje na kamatama i ostalim troškovima”, kaže Dika. Kačer smatra da je dio sporova pokrenut nepotrebno za što bi netko trebao odgovarati. “Svaki nepotreban spor je udar na pravnu sigurnost i vladavinu prava, a notorno je da se pokretanje spora ili odbijanje izvansudskog rješenja (što je procesni uvjet za tuženje države) vrlo često svodi na bahatost ili šikaniranje, što je jako lako kada se barata s novcem poreznih obveznika. Onima koji to naređuju ili provode to nikada ne bi palo na pamet da plaćaju iz vlastitih izvora. Inače, kriterij za nagodbe ne bi smio biti financijski udar na proračun jer zakonska zatezna kamata od 14 ili 17 posto svakog razumnog dužnika navodi na žurbu”, kaže Kačer. Podaci DORH-a za 2008. kažu da postoji oko 20.000 parnica u kojima je država stranka, vrijedni su oko 13 milijardi kuna te je u mnogima država tužena. “Ako netko mora tužiti državu to znači da država prisilom na račun onih koji su joj nešto učinili sebe kreditira što je prikriveni oblik generiranja nelikvidnosti”, kaže Dika.