Vlada je nedavnim odlukama u vezi sa sufinanciranjem zatvorskog sustava umanjila buduće obveze tvrtki za proizvodnju radijatora Lipovica i proizvođača košulja Orljava, nekadašnjim gospodarskim jedinicama zatvora u Popovači i Požegi. Umjesto 2 posto godišnjih prihoda, te će tvrtke ubuduće Ministarstvu pravosuđa uplaćivati 40 posto iskazane dobiti, a na taj se način, kako pojašnjavaju u obje tvrtke, nastojalo izaći im u susret budući da obje djeluju u branšama u kojima zbog konkurencije s Dalekog istoka sve teže opstajati.

Zapošljavanje zatvorenika
No te su odluke, za koje se saznalo iz Narodnih novina, potaknule i oštre kritike SDP-a, posebice nekadašnje ministrice pravosuđa Ingrid Antičević Marinović. Ona tvrdi da se za HDZ-ove vlasti potpuno izokrenulo i izgubilo smisao izdvajanja Lipovice i Orljave iz zatvorskog sustava. Podsjeća kako su 2002. godine u vrijeme bivšeg ministra pravosuđa Stjepana Ivaniševića iz zatvorskog sustava izdvojene te dvije nekadašnje gospodarske jedinice s namjerom da prije svega učini njihovo poslovanje transparentnim, jer se “tamo svašta događalo”. Osnovana su društva s ograničenom odgovornošću u koje se prenijelo imovinu i sredstva za rad, a zauzvrat su te tvrtke trebale zapošljavati zatvorenike kao vid njihove resocijalizacije, te s 2 posto prihoda pomagati zatvorski sustav. No iz izviješća o stanju u kaznionicama i zatvorima, koje Ministarstvo pravosuđa podnosi Saboru, vidljivo je da tvrtke imaju sve manje angažiranih zatvorenika. Primjerice, 2003. godine u oba trgovačka društva, Lipovici i Orljavi, radio je tek 31 zatvorenik. Godinu poslije bilo ih je još i manje, 19, potom 21 u 2005., te 2006. ukupno 15 zatvorenika. Što se izdvajanja za zatvorski sustav tiče, u Lipovici tvrde da su ispunili sve obveze, odnosno godišnje su od osnutka uplaćivali prosječno oko 2 milijuna kuna, što je oko 2 posto prihoda. U Orljavi, pak, priznaju kako uglavnom nisu izvršavali tu svoju obvezu. Pomoćnik ministra pravosuđa i predsjednik Nadzornog odbora Orljave Petar Mandarić pojašnjava kako je izmjena odluke o sufinanciranju upravo posljedica toga što društvo nije bilo u mogućnosti izvršavati tu obvezu. Navodi kako su razlozi za to izuzetno težak početak rada budući da je Orljava preuzela i sve obveze nekadašnje zatvorske jedinice, a pri tom su i sve teži uvjeti u tekstilnoj industriji. Tvrtka se suočavala i s teškoćama s likvidnošću zbog, pojašnjava, komisijskih prodaja i dugih rokova naplate svojih potraživanja. “Prema ostvarenim rezultatima poslovanja u razdoblju od osnivanja do kraja 2007. godine, izvršenje obveza sufinanciranja zatvorskog sustava dovelo bi do nepremostivih poteškoća Orljave”, naglašava Mandarić, a to je bio i razlog zbog kojega se, dodaje, Orljava u nekoliko navrata obraćala ministarstvima gospodarstva i pravosuđa te Vladi sa zahtjevom da ju se oslobodi obveze, i to za sve godine osim za 2002. i 2005. godinu, za koje je, tvrdi Mandarić, ta obveza izvršena.

Upitna privatizacija
U slučaju Orljave, kako Mandarić ilustrira promjenu koja nastaje vladinom odlukom, umjesto 641 tisuće kuna, što je 2 posto ukupnih prihoda, koji su bili na razini 32,05 milijuna kuna, trebala bi uplatiti 9,813 kuna, što je 40 posto lanjske ostvarene dobiti od 24,5 tisuće kuna. Obveza će se početi primjenjivati na rezultate za 2008. godinu, kao i u slučaju Lipovice. Dok predsjednici uprava obje tvrtke, Luka Balenović u Orljavi i Marko Žućak u Lipovici, tvrde kako je odluka o novom načinu sufinanciranja realnije postavljena, postaje upitno zbog čega su te tvrtke, nakon što su de facto oslobođene plaćanja za zatvorski sustav i ne upošljavaju zatvorenike, i dalje u statusu tvrtki od posebnog državnog interesa? Premda u 100-postotnom vlasništvu države, čak se ni ne vode u evidenciji državnih tvrtki pri Hrvatskom fondu za privatizaciju i nema naznaka kada bi te tvrtke mogle biti privatizirane.