Afera "kobilje mlijeko" ušla je u novu fazu: nakon što je i zadnji od osumnjičenika pušten iz pritvora u Remetincu, protiv njih petorice podignuta je optužnica zbog nenamjenski potrošenih 14 milijuna kuna kredita. Taj je novac vukovarska tvrtka Eko grad, u vlasništvu zagorskoga poduzetnika Davora Vlajčevića, dobila u kolovozu 2008. pod vrlo povoljnim uvjetima od Fonda za razvoj i zapošljavanje (FRZ), i to za gradnju farme za uzgoj konja i proizvodnju kobiljeg mlijeka pokraj dvorca Golubovec u Donjoj Stubici. Dvorac je u vlasništvu druge Vlajčevićeve tvrtke, Vilinskih poljana, koja je bila sudužnik za kredit. Uz Vlajčevića, optuženi su Antun Crlenjak, direktor Eko grada, posljednji direktor Kamenskog te bliski suradnik odbjegloga tajkuna Miroslava Kutle, potom bivši direktor FRZ-a Petar Tonković, bivši direktor odjela HPB-a Ivan Sabljo i još jedan Kutlin čovjek od povjerenja, također nekadašnji direktor Kamenskog Damir Rihtarić.

Izigrani vjerovnici

Radovi na gradnji farme počeli su 2009., kada je nedaleko od dvorca na mjestu kukuruzišta poravnat teren i dopremljene palete s ciglama. Tu se stalo, a s otplatom kredita FRZ-u nije se ni počelo. Državni je novac očito otišao u neke druge projekte. Mjesec dana nakon dobivanja kredita, u rujnu 2008., Vilinske poljane kupile su 18,25 posto dionica Kamenskog. Ta je zagrebačka tvornica, na mjestu na kojem netko želi graditi stanove, u međuvremenu otjerana u propast, kao što će vjerojatno propasti i Vlajčevićeva želja da zadrži dvorac. Na Golubovec su, naime, ovrhama već sjele Karlovačka banka, koja potražuje 7,5 milijuna kuna, te Varaždinska banka, koja je pravo zaloga na nekretninama upisala zbog duga od 941.000 eura. Kad tome pribrojimo i 14 milijuna kuna kredita FRZ-a, ukupno je riječ o 28,5 milijuna kuna duga, plus kamate. Prema potvrdi stručnih službi HPB-a iz 2008., vrijednost dvorca s pripadajućim zemljištem bila je 22,7 milijuna kuna. Sada treba iznova utvrditi vrijednost, a kako doznajemo iz nadležnih institucija, to još nije učinjeno. Novu procjenu vrijednosti dvorca mora dati sudski vještak, nakon čega će biti zakazana prva dražba, odnosno prodaja Vlajčevićeva dijela dvorca. Vjerovnici se tom prodajom neće uspjeti potpuno naplatiti, jer su Vilinske poljane vlasnik samo polovice dvorca, dok je ostatak Golubovca u vlasništvu RH. Ta privatna polovica dvorca bila je nakon denacionalizacije vraćena austrijskoj plemićkoj obitelji Steeb, koja je 2006. prodala svoj dio Vlajčeviću, čija je obitelj u Donjoj Stubici imala špeditersku tvrtku. Nakon toga Vlajčević od države uzima u koncesiju drugu polovicu dvorca i najavljuje njegovu obnovu, čije troškove stručnjaci procjenjuju na tri do četiri milijuna eura.

'Vlajčević je bio korektan' 

Poznavatelji prilika kažu da je novi vlasnik želio ruinirani Golubovec, koji je početkom 19. stoljeća kupio i oplemenio biskup Maksimilijan Vrhovac, učiniti profitabilnim, te da je u Belgiji pronašao dvorac koji se financira uzgojem konja i proizvodnjom kobiljega mlijeka za kozmetičku industriju. Želio je takvo što primijeniti u Golubovcu, pa su mu preporučili profesora zagrebačkoga Arhitektonskog fakulteta Mladena Obada Šćitarocija, stručnjaka za dvorce i perivoje, koji za Grad Donju Stubicu izrađuje prostorno-plansku dokumentaciju, a Golubovcem se bavi još od kraja 80-ih, kad je rađena studija i projekt obnove perivoja. Slučaj je htio da je Šćitaroci bio pozvan iz Italije na projekt EU nazvan Villas, odnosno pokušaj revitalizacije dvoraca u nizu zemalja. "Namjera projekta Villas je dvorce spasiti od propadanja, dati im suvremenu namjenu i učiniti ih ekonomski održivima. To kulturno naslijeđe stavlja se u funkciju gospodarskoga razvoja, pri čemu profitira cijeli kraj. Meni se investitorova ideja učinila zanimljivom i u skladu s Villas projektom, Vlajčević je bio vrlo korektan i kooperativan, a da nešto ne štima, shvatio sam tek kad su radovi na podizanju konušnjice stali", rekao nam je Šćitaroci. Vlajčević nije mogao obnoviti konjušnicu na mjestu gdje su je nekoć imali Steebovi jer se na zaštićeno područje proširio obližnji proizvođač jaja Perfa. Pronađena je nova lokacija, no kako je zemljište oko dvorca u Parku prirode Medvednica, a zaštićeno je i prostornim planom, trebalo je izraditi studiju, koju je naručio od Arhitektonskoga fakulteta, a interdisciplinarni stručni tim vodio je Šćitaroci. Detaljan projekt revitalizacije i obnove dvorca završen je 2008. i objavljen je u obliku knjige. Na promociji, održanoj u Golubovcu, okupila se kulturnjačka krema. Nakon toga Vlajčević je od ovlaštenoga arhitektonskog ureda naručio projekt za gradnju konjušnica, temeljem kojeg je ubrzo ishodio građevinsku dovolu i činilo se da su pred dvorcem sretniji dani. Međutim, kao što danas znamo, kredit FRZ-a nenamjenski je potrošen i Golubovec rapidno propada, pa gradska vlast nastoji iz njega iseliti jedinog korisnika, zbirku Kajkaviana, za koju se uređuje prostor u središtu Donje Stubice.

Studijom do kredita

Poznavatelji lokalnih prilika čude se takvom raspletu jer je Vlajčević, kojeg u ovoj priči nazivaju pijunom i žrtvom, s puno žara govorio  o projektu uzgoja konja. No, neposredno nakon što je, temeljem Šćitarocijeve studije, dobio državni kredit, ipak ga je utrošio na nešto drugo. Nije to prvi put da se ekipa oko Kutle, s kojim je Vlajčević kumski povezan, koristi nekim znanstvenim radom kako bi došla do kredita. Prošle je godine, također u vezi s istragom o propasti Kamenskog, ustanovljeno da je tvrtka Dalta d.d., koju je Antun Crlenjak u proljeće 2008. preko povezanih tvrtki prodao Vilinskim poljanama, fiktivno povećala svoju vrijednost sa 120.000 na 33,6 milijuna kuna, koliko je za nju 2008. neobjašnjivo platio Com.com Ninoslava Pavića, suvlasnika EPH. Za napuhivanje cijene Dalte iskorištena je Studija o mogućnosti ulaganja u nasade jabuka, koju je izradio uvaženi voćar Ivo Krpina. U stvarnosti, upotrijebilo se tek nekoliko stranica materijala o nasadima jabuka, istrgnutih iz stručnog rada koji je – po kasnijem Krpininu svjedočanstvu – Kutle od njega naručio za plantažu jabuka Hana u Vukojevcima pokraj Našica. Formalni vlasnik te plantaže su Vilinske poljane, a direktor Hana voćnjaka bio je Crlenjakov sin, također Antun. Dio novca dobivenog unosnom prodajom bezvrijedne Dalte Kutlini su ljudi usmjerili na tvrtke koje su ga posudile Kamenskom, i u ime te pozajmice u rujnu 2010. uknjižile se na njegove nekretnine. Među inima, uknjižio se tada Gravis atrium, još jedna Vlajčevićeva tvrtka registrirana u dvorcu Golubovec, a koja u njemu nema ni poštanski sandučić.

Gosti Kutle i Pavić

Mještani Donje Stubice lani su vidjeli Ninoslava Pavića kako s Vlajčevićem odlazi u Golubovec, a dvorac je prethodnih godina pohodio i Kutle. Zanimljivo je da je direktor Vilinskih poljana bio Branko Mučnjak, nekadašnji gradonačelnik Donje Stubice. Nakon što je taj HSS-ovac 2005. izgubio lokalne izbore, dogodine je postao direktor Vlajčevićeve tvrtke,  što je ostao sve do 2008., kad je postavljen za državnog tajnika u Ministarstvu regionalnog razvoja. Iako je dvije godine bio direktor Vilinskih poljana, tajnik Mučnjak nam je u kratkom telefonskom razgovoru rekao da je tamo proveo "kratko vrijeme". Njegova je uloga, kaže, bila savjetodavna, Vlajčevića je spojio s barunom Steebom kako bi dogovorili prodaju dvorca, a o kreditu FRZ-a nema pojma… Aktualni gradonačelnik Juraj Srebačić (HDZ) Mučnjaku najviše zamjera što je još za njegova mandata Vlajčević od propale poljoprivredne zadruge u tišini otkupio Vilinske poljane, golemo područje po kojem je tvrtka dobila ime, i to za simboličan iznos. "Šteta, gradu bi taj teren puno značio, tu smo mogli podići cijelo novo stambeno naselje, no prodan je, a nismo znali ništa  o tome", pokazuje nam gradonačelnik livade zarasle u šikaru između magistralne ceste i dvorca Golubovec. Na pitanje je li Gradsko vijeće ikada raspravljalo o aferi "kobilje mlijeko", a o kojoj su jedno vrijeme pisali nacionalni mediji, Srebačić kaže da se pričalo samo o kosidbi trave oko zapuštenoga dvorca. Donjostubičanska oporba, međutim, tvrdi drukčije. "Na sjednicama Gradskog vijeća pokretali smo raspravu o dvorcu Golubovec, no vladajuća je ekipa  odgovorila da ta problematika nije u djelokrugu gradske uprave. Donjoj Stubici i te kako bi koristio Golubovec u širenju kulturno-turističke ponude. Grad bi trebao više energije posvetiti cjelovitom razvoju, koji se, na žalost. sada ne kreće dalje od razine komunalnih tema", kaže Renata Dolenec iz SDP-a.Dvorac Golubovec, koji je u prošlosti promijenio nekoliko vlasnika, od Vrhovca i Steeba do Vlajčevića i Pavića, čeka novog kupca.

Devastiran u socijalizmu

Uzgajali piliće u salonima
Nakon što je otet obitelji Steeb, dvorac Golubovec stalno je mijenjao namjenu. Bile su ondje domaćinska i partijska škola, dječji dom i peradarska farma, u salonima su se uzgajali pilići. Situacija se popravila tek kad se u dvorac uselio Povijesni muzej Hrvatske, a nakon njega dio fundusa Nacionalne i sveučilišne knjižnice (NSK). Ni tu nije bilo sreće: 80-ih je Aleksandar Milles iz dvorca opljačkao mnoštvo knjiga. Fundus je 1995. preseljen u Zagreb, novu zgradu NSK, a u dvorcu je ostala samo Kajkaviana, društvo za prikupljanje kajkavske baštine. U prizemlju Golubovca ured je tvrtke Vilinske poljane, u kojem nismo nikog zatekli.  

Napuhani mrtvac

Navodno 33,6 milijuna kuna vrijednu Daltu trgovački sud briše iz registra
S Daltom je odigrana prava ping-pong utakmica. Najprije je Crlenjak prodao Daltu Coc.comu Ninoslava Pavića, koji je potom u travnju 2011. za 33,6 milijuna kuna prodaje Paviću osobno. On krajem prošle godine Daltu prodaje Vlajčeviću osobno i upisuje se kao suvlasnik tada već ozloglašenih Vilinskih poljana, a time i dvorca Golubovec. Prodajući Daltu Vlajčeviću, Pavić je napravio odličan posao- nakon što tvrtka tri godine nije predala financijska izvješća, Trgovački sud u Zagrebu u srpnju 2012. pokrenuo je postupak njenog brisanja iz registra.