Najveća akvizicija koju se očekivalo početkom ove godine, preuzimanje kutinske Petrokemije, još uvijek nije na pomolu.

Obvezujuća ponuda turske grupacije Yildirim za dionice koje imaju državne institucije i tvrtke istekla je zadnjeg dana veljače, a kako se doznaje, Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) u čijem je portfelju 17,9% dionica, zahvalio se na ponudi i obavijestio da prodaja njegovih dionica nije moguća mimo provođenja standardnog postupka prodaje putem javnog natječaja.

Janaf, Plinacro i Fond za razgradnju NEK u pravilu se kod ovakvih postupaka drže smjera kojim ide CERP i prema dostupnim informacijama, nisu odgovorili na ponudu za kupnju dionica kutinske tvrtke.

Hoće li, pak, ovim postupkom “državni” dioničari potpuno zaustaviti postupak mogućeg preuzimanja, koji traje još od prošlog ljeta, ovisit će to sada o pregovorima Yildirima s dva dioničara koji zajedno drže većinski vlasnički paket, Inom i PPD-om.

Njihova zajednička tvrtka Terra mineralna gnojiva posjeduje 54,5% dionica, dok državne tvrtke i ustanove ukupno drže 45,2%, a mali dioničari imaju tek 0,3% dionica.

Ako su ove dvije kompanije i dalje u pregovorima s Yildirim grupom i postignu dogovor, onda je izgledno i da se pokrene postupak prodaje državnih dionica u formi koju zakon predviđa.

CERP-u je, naime, potrebno pismo namjere, kojim turska tvrtka iskazuje interes za Petrokemijine dionice, da bi se pokrenulo postupak za objavu javnog poziva.

Yildirim bi, naravno, na tom natječaju mogao imati i konkurenta, premda petrokemijski biznis u ovom trenutku neizvjesnih uvjeta opskrbe i visokih cijena plina predstavlja rizično ulaganje, a k tomu, u Petrokemiju su potrebna ogromna ulaganja u nove, zelenije tehnologije, kako bi smanjila sve veće naknade koje izdvaja za emisijske jedinice CO2.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Iz redova većinskih dioničara zasad ne izlaze s informacijama o pregovorima s Yildirimom, niti otkrivaju je li ponuda njima uvjetovana i uspjehom preuzimanja svih dionica. Ali, daju do znanja da je “proces dubinskog snimanja u tijeku”.

Ranije informacije, naime, govore kako je turski ponuđač zainteresiran za kupnju apsolutno svih dionica Petrokemije, iako je ponude uputio svim grupacijama dioničara zasebno. Znakovit je i prošlotjedni nedolazak predstavnika dioničara iz redova države na skupštinu dioničara, na kojoj se odlučivalo o delistiranju dionice sa Zagrebačke burze.

Da su se, naime, državne institucije i tvrtke vodile interesom ostvarivanja profita na dionici Petrokemije, pojavili bi se i glasali protiv delistiranja.

U tom slučaju tvrtka bi im isplatila 33,86 kuna po dionici, inače nominalno vrijednoj 10 kuna, što je u svakom slučaju značajno više nego što će, premda su ponuđeni iznosi tajna, dobiti prodajom Yildirimu. No, Petrokemiju bi time potpuno iscijedili, jer samo za dionice CERP-a trebalo bi iskeširati 334 milijuna kuna. Koji je točno interes države s Petrokemijom?

Prije nekoliko godina, skinuta je s liste trgovačkih društava od strateškog interesa za državu, a poznavatelji prilika kažu i da je malo vjerojatno se na nju vrati, premda se posljednjih mjeseci čuju pozivi Vladi da takvu tvrtku važnu za stabilnost domaće poljoprivrede treba imati pod posebnim statusom.

Milan Plećaš, ravnatelj Centara za restrukturiranje i prodaju CERP-a/M. Prpić/PIXSELL

Ozbiljan globalni igrač
Tvrtka je, nakon što su u proces restrukturiranja prije četiri godine ušli Ina i PPD, koji su imali i najveća potraživanja, posložila poslovanje, podmireni su dugovi, a sve to doduše odvijalo se i u uvjetima niske cijene plina – ključne sirovine u proizvodnji gnojiva.

Interes Yildirima, pak, nije splasnuo niti s eksplozijom cijene plina, koja je izazvala krizu u petrokemijskoj proizvodnji.

Turska grupacija slovi kao ozbiljan igrač i na globalnom planu, riječ je o konglomeratu koji ima i jaku vlastitu proizvodnju gnojiva, a posluje i u sektorima metalurgije i rudarstva, ugljena i koksa, upravljanja lukama, brodarstvu i logistici, te građevinarstvu, energiji i financijskim ulaganjima. Taj obiteljski kompanijski sustav građen je i razvijan gotovo 60 godina, djeluje u više od 50 zemalja i zapošljava više od 16.000 radnika.

Prvu akviziciju izvan Turske Yildirim grupa imala je 2008. u Švedskoj, a najnovija je realizirana prije mjesec i pol, preuzimanjem Albchrome Holdinga, koji je vlasnik rudnika i najveći proizvođač kromove rude i ferokroma s visokim udjelom ugljika u Albaniji.

I taj se postupak preuzimanja dugo zaključivao, što Yildirim potvrđuje kao ustrajnog ulagača, kada je zainteresiran, a Petrokemija mu je zanimljiva zbog ulaska u petrokemijski biznis unutar EU, a atraktivno je i to što u svom sastavu Petrokemija ima Luku Šibenik.

Cijena održivosti
Iz dosadašnjih informacija, interes za preuzimanje nije mu narušila ni potreba ulaganja u modernizaciju postrojenja koja zbog europske zelene tranzicije sve više opterećuju poslovanje, a kalkulira se da su projekti koji su već pripremljeni i trebali bi biti realizirani u sljedećih pet do deset godina vrijedni od 100 do 300 milijuna eura.

Postojeći većinski dioničari, koji ni ne kriju da im nije namjera trajno ostati vlasnicima u Petrokemiji, žele to izbjeći, a i državi nije prioritet, dok sama Petrokemija, posebice u uvjetima u kojima se trenutno odvija poslovanje, to teško može sama iznijeti. Zbog toga je i pojava zainteresiranog strateškog partnera izazvala optimizam za Petrokemiju.

Državna politika inače je povlačiti se iz vlasničkih struktura u poduzećima koja nisu od strateškog značaja, pa je već s te osnove jasan smjer kojim će se postupati u CERP-u i drugim državnim dioničarima ostane li Yildirim ustrajan.

Prvi korak bit će angažman nekog od vanjskih procjenitelja tržišne vrijednosti dionica Petrokemije, što je neminovno za tvrtke koje ne kotiraju na burzi, a potom će uslijediti raspisivanje natječaja.

Znajući procedure i vremenske rokove potrebne za ove procese, realno je očekivati da prodaja dionica Petrokemije bude tema u drugom polugodištu, naravno uz uvjet da turski Yildirim ostane zainteresiran do kraja.