Kako će Hrvatska postići da 2020. bude razvijenije gospodarstvo i bogatije društvo, bliže razinama ostalih članica Europske unije, uvelike će odrediti njezin sadašnji odnos prema investicijama.

Ono čime se država pritom mora voditi jest pravilo da je kapital kao voda. On uvijek nađe put. Država, naime, ne treba preuzimati važnu ulogu u investiranju, već samo urediti birokraciju i sve prepustiti privatnom kapitalu. To je posebno važno u sektoru energetike, u kojoj Hrvatsku čeka golemi posao. Državne su investicije skupe i spore, stoga u energetiku treba pustiti privatni kapital koji će prepoznati potencijal i izazov. Sigurnost opskrbe energijom može se povećati iskorištavanjem vlastitih resursa i potencijala, učinkovitom uporabom energije, raznolikošću korištenja energijskih oblika i tehnologija, raznolikošću dobavnih pravaca i izvora energije te uporabom obnovljivih izvora energije.Sa sigurnošću se može reći da je nedostatak interesa Ine za ulaganjem u istraživanje novih naftnih i plinskih polja glavni uzrok smanjenja vlastite proizvodnje.

Država mora novim zakonskim rješenjima omogućiti i drugim naftnim kompanijama sudjelovanje u istraživanju i proizvodnji nafte i plina na teritoriju Hrvatske, a uvjeren sam da za to postoji interes velikih međunarodnih naftnih kompanija. Dugoročno stabilnu opskrbu naftom i plinom Hrvatska može povećati izgradnjom infrastrukturnih objekata kao što je priključak na plinovod Južni tok. Što se tiče izgradnje LNG terminala na otoku Krku, prava prilika je propuštena 2008. Sada će se zbog opće recesije te posebno nakon priključenja hrvatskog plinovodnog sustava na mađarski, teško naći interes za ulaganje više od jedne milijarde dolara u izgradnju LNG terminala.Hrvatska definitivno mora širom otvoriti mogućnost investiranja u energetiku privatnim domaćim i inozemnim kompanijama, povijest nam pokazuje da su državne kompanije kao investitori neefikasni – investicije su preskupe, a rokovi dovršenja gotovo nikad nisu ispoštovani.