Pod pritiskom štednje, uz podršku nekih sindikata, a unatoč neslaganju više pravnih stručnjaka, Vlada odustaje od europskoga prava. Potvrđuje to izmjena Stečajnoga zakona koja nas vraća u 2003. Ceh će platiti stečajni vjerovnici, na koje će država, prema prvim procjenama, prebaciti svoj trošak u iznosu višem od 25 milijuna kuna. Kako? U hitnu saborsku proceduru poslan je jedan jedini članak koji oslobađa državu njezine obveze, odnosno prevalit će je na stečajne vjerovnike. On regulira da se potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca, tri minimalne plaće, mogu naplatiti iz troškova stečajnog postupka ako državna Agencija za osiguranje plaćanja potraživanja radnika u slučaju stečaja nema sredstava. A da novca neće biti dovoljno, vidi se iz prijedloga proračuna za 2012.: sredstva Agencije skresana su za trećinu, s planiranih 89 na 64 milijuna, a realno i više jer će porasti broj stečajeva s velikim brojem radnika.

Prečuli stručne savjete
Profesorica zagrebačkoga Pravnog Fakulteta Jasna Garašić potvrdila nam je da su je kontaktirali djelatnici Ministarstva gospodarstva te da ih je upozorila da predloženo rješenje nije u skladu s europskim pravom. Rekla im je kako ono može nanijeti štetu radnicima čije propale tvrtke nemaju dostatnu imovinu za vođenje stečaja, a i ostalim stečajnim vjerovnicima jer se prije diobe stečajne mase naplaćuju troškovi stečajnog postupka. Hrvatska se obvezala da će poštovati Smjernicu o prilagodbi pravnih propisa država članica o zaštiti radnika u slučaju nesposobnosti za plaćanje poslodavca, koja traži od članica EU da osiguraju zaštitu radnika u slučaju insolventnosti poslodavca. Ta smo rješenja još 2003. ugradili u Zakon o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca, a još detaljnije u istoimeni novi zakon iz 2008. Godine 2003. izbrisan je iz Zakona o radu članak 86. koji je određivao da se upravo tražbine radnika koje su sada pokrivene čl. 3. važećeg Zakona o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca namiruju kao troškovi stečajnog postupka.“Rješenje koje Vlada sada uvodi već smo imali do 2003. u Zakonu u radu, a brisano je jer se pokazalo štetnim. Ono je znak da država kani prebaciti svoju obvezu na ostale vjerovnike, što je suprotno europskom pravu. To praktički znači da se država neće potruditi osigurati novac za rad Agencije za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja”, kaže Garašić.

Ako država to ne može osigurati iz proračuna, dodaje, može prema europskom pravu formirati fond u koji će poslodavci uplaćivati određeni iznos iz kojeg će se kasnije namirivati radnici.“Izmjenu zakona smatram iznimno lošim iz više razloga. Nije korisna, već štetna za radnike. Mnogi bi mogli biti oštećeni ako Agencija nema sredstava, a zbog nedostatka imovine propale tvrtke u istom danu dođe do otvaranja i zatvaranja stečaja”, ističe Garašić. Ono će, usto, znatno smanjiti mogućnost izrade eventualnog sanacijskog stečajnog plana, temeljem kojeg bi radnici možda mogli zadržati svoja radna mjesta. Garašić upozorava i na to da troškovi stečajnog postupka mogu nastati samo nakon otvaranja stečaja i njih zakon svrstava u kategoriju vjerovnika stečajne mase. U to se ubrajaju, uz ostalo, sudski troškovi, nagrade i izdaci stečajnog upravitelja, članova odbora vjerovnika. U stečajne vjerovnike pak ubrajaju se svi oni čije tražbine nastanu do dana otvaranja stečajnog postupka. Po novom, tražbine radnika nastale u posljednja tri mjeseca prije otvaranja stečajnog postupka u visini 3 minimalne plaće nelogično bi trebale postati tražbine vjerovnika stečajne mase, što je suprotno stečajnom pravu.

Pravodobno otvaranje
Stručnjaci kritiziraju Vladu i zbog loša obrazloženje promjene: “Vlada se žali na prekasno otvaranje stečaja, a ne uviđa da upravo država može učiniti mnogo da potakne pravodobno otvaranje stečaja”. Vlada može kao vjerovnik sama tražiti da se na vrijeme otvori stečaj, a može podići i tužbu protiv osoba ovlaštenih za zastupanje trgovačkog društva, odnosno dužnika pojedinaca za naknadu štetu zbog nepravodobna otvaranja stečaja.