Hrvatska će uskoro, prvi put nakon dvije godine – točnije, od 5. lipnja 2009., testirati raspoloženje europskih ulagača u obveznice. I ovih dana europska su financijska tržišta pod utjecajem tmurnih vijesti i prognoza vezanih uz dužničke probleme zemalja s periferije eurozone.

Ne zvuči kao optimalno okruženje za plasman euroobveznica. No likvidnosti ima, a s hirovitošću i pojačanom averzijom prema riziku tržišta žive već duže vrijeme, i to će očito potrajati pa u planiranju zaduženja preostaje tražiti i nadati se povoljnom mikrotajmingu. Prema saznanjima Poslovnog dnevnika, do kraja ovog tjedna Ministarstvo financija trebalo bi izabrati aranžere, a ciljana veličina izdanja je oko 750 milijuna eura. Tako postavljen cilj, kao i donji prag od pola milijarde eura, odražava upravo oprez zbog ćudljivosti tržišta. Stoga je izglednije da je stvarni cilj tima ministrice Martine Dalić milijarda eura, što je iznos kojim se zasad barata kao maksimalnim. Pokaže li se trenutak pogodnim da se toliko obveznica proda a da investitori pritom ne traže dodatnu premiju, tj. višu cijenu, to će se sigurno i učiniti. Tim izdanjem planiranim za idući mjesec zaključila bi se inozemna komponenta ovogodišnjeg plana financiranja za otplate dugova i pokriće proračunskog deficita. A već u srpnju Ministarstvo predviđa i jedno domaće izdanje čime bi se ukupni plan za 2011. više-manje odradio. Intencija je, naime, da se operacije zaduživanja (barem one tržišne, prodajom obveznica) ne ostavljaju za jesen. Osim što bi u tom slučaju opteretile predizbornu kampanju, i pred investitore je komotnije ići ranije.

Usto, koliko god je proces približavanja EU već uključen u percepciju Hrvatske prilikom zaduživanja, nije zgorega da predstavljanje novog izdanja kreditorima bude začinjeno bruxelleskim vijestima o zaključenju pregovora.Sve u svemu, dok se u posljednje vrijeme s raznih adresa, a među zadnjima iz MMF-a, upozorava na pogoršane fiskalne pozicije 2010. te razinu proračunskog manjka i javnog duga koji bi do kraja godine mogao biti na 46-47 posto BDP-a (bez jamstava), država će očito bez većih problema namiriti potrebe za financiranjem. To ne bi trebalo dovesti u pitanje ni preuzimanje tereta jamstava brodogradilištima, odnosno dio jamstava koji će se svaliti na proračun već ove godine. Procjenjuje se da će nakon što se potpišu kupoprodajni ugovori za škverove, a to se ne očekuje prije rujna (uvjet EU za zaključenje pregovora su samo planovi restrukturiranja), na naplatu doći oko 2 milijarde kuna jamstava, odnosno najviše 2,5 milijarde. U projekcijama proračuna (i deficita) ucrtana je milijarda kuna jamstvene pričuve. Koliko će se na kraju povećati potrebe financiranja manjka u odnosu na projiciranih 15 milijardi kuna ovisi o tome kakvi će u odnosu na plan biti prihodi i (ostali) rashodi. Uz neuračunate prihode od dividendi tvrtki u državnom (su)vlasništvu, ohrabrujuće naznake turističke sezone te utjecaj nešto veće inflacije na priljev PDV-a, pad prihoda mogao bi možda biti i manji od planiranih 0,8 posto iako prvo tromjesečje to ne sugerira.

S druge strane kod rashoda se zasad pokazuje 3-postotno smanjenje umjesto planom zacrtanog zamrzavanja i ostaje vidjeti hoće li se s približavanjem izbora otpustiti kočnice na rashodima. Uz nekoliko velikih “ako” moglo bi se, dakle, dogoditi i da naplata dijela jamstava ove godine ne rezultira znatnijim širenjem deficita. Ni potreba za dodatnim financiranjem, međutim, uz postojeći višak likvidnosti u bankovnom sustavu ne bi trebala značiti veliku neizvjesnost. Među financijašima se ističe kako i za eventualno nepovoljnu situaciju na europskom tržištu postoji plan B – u proširenju dolarskog izdanja. To se zasad ipak ne čini izglednim unatoč novim prilozima priči o dubini grčke dužničke krize i rastu premija rizika (CDS-ova) te prijetnjama pada rejtinga još nekih ‘perifernih’ članica eurozone. S tim u vezi ima i tumačenja da bi oprez investitora prema rizicima tih država za tranzicijske zemlje mogao čak otvoriti i nešto veći prostor. Međutim, upućeniji kažu da je to nepouzdana teza jer je teško odvagnuti nove priljeve na ‘emerging’ tržišta u odnosu na odljeve i opći zazor prema rizicima. Okolnosti na eurskom tržištu svakako sugeriraju oprez pa je Ministarstvo financija pozvalo na davanje ponuda nešto širi krug inozemnih banaka među kojima će se izabrati glavni voditelji izdanja. Za prodaju posljednjih dviju inozemnih (dolarskih) obveznica bila su zadužena tri tzv. lead menadžera.