Otvaranjem postupka predstečajne nagodbe Sunčanog Hvara s mrtve točke kreću pregovori o restrukturiranju kako bi se izbjegao mogući scenarij otvaranja stečaja.

Kakav će ishod biti, odnosno hoće li se stečaj i izbjeći, uvelike će ovisiti o državi koja je, inače, pala na 33 posto vlasništva. Njezina se pozicija konstantno pogoršavala, dok se potezima druge strane Orco grupe uoči otvaranja predstečajnog postupka i dodatno zakomplicirala: Orco, većinski vlasnik s 56 posto dionica postao je i veliki vjerovnik pa se država nalazi u rizičnoj situaciji mogućeg preglasavanja. No, ako država računa s time da i Orco ima rizik jer neće moći izglasati na skupštini smanjenje temeljnog kapitala bez države, a predlaže ga za pokriće gobitaka, to i nije neka jaka karta. Presude u predstečajevima Konstruktora i Dina-Petrokemije pokazuju da su odluke skupštine ključne za sudsku potvrdu nagodbe, no u ovom slučaju to ne može biti as iz rukava.

Ukoliko država ne uspije ispregovarati s Orcom dogovor dok traje postupak, stečaj je neminovnost, a u njemu će za razliku od države profitirati. Preduvjet za pregovore odustajanje je od arbitražnih postupaka i jedne i druge strane, poručio je prije nekoliko dana u Poslovnom dnevniku predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Mladen Pejnović. Orco se nije očitovao ni o tom ni o ostalim vrućim pitanjima, kako prema medijima, tako i prema predstavnicima države. Orcova arbitražna tužba teška je oko 30 milijuna eura, država potražuje 10 mil. eura, no s obzirom da je Orcovo povezano društvo sa sjedištem u Njemačkoj otkupilo od banaka kredite koji su osigurani obnovljenim hotelskim objektima – u visini 32 milijuna eura, ako dobiju arbitražu, a tvrtka završi u stečaju, bit će u plusu. Isto se ne može reći za državu jer bi u tom slučaju njoj preostalo da preko sudova prodaje neobnovljene hotele što neće biti jednostavno zbog nerasčišćenih vlasničkih odnosa.

Upravo stoga što se Orco dobro osigurao za obje varijante – i predstečaj i stečaj, te pojačao svoju pregovaračku poziciju naspram države preuzimanjem kolaterala od banaka, nagađa se da mu stečaj ne predstavlja nikakav rizik, dapače u slučaju kad bi dobio arbitražu što navodno nije dvojbeno, to bi mu bilo najisplativije jer se tako rješava i radnika.    Odnosi dva partnera u proklamiranom strateškom partnerstvu nakon isteka JPP-a opterećeni dugogodišnjim konfliktima došli su do vrhunca u kojem se pozicija države dodatno komplicira i zbog kolizije njezine arbitražne tužbe i predstečajnog postupka hvarske tvrtke. Pravnici potvrđuju da je država suočena s rizikom, i posebno ističu pitanje je li mogla ugovoriti da se njezina prava neće umanjivati kroz predstečajnu nagodbu nego isključivo u arbitražnom pravorijeku.