Nakon krize, financiranje kompanija u Europi poprima potpuno drukčije oblike. Poput Amerike u kojoj se samo 20 posto kompanija financira kreditima, a 80 posto korporativnim izdanjima obveznica, i zapadna Europa sve se više okreće nebankarskim izvorima.

No, u središnjoj i istočnoj Europi to su još uvijek samo pojedinačna izdanja, za veće volumene potrebna je i bolja suradnja države, regulatora i burzi na razvijanju i unapređenju platformi za trgovanje, zajedničko je mišljenje sudionika UniCreditova panela "Novi okviri korporativnog bankarstva u središnjoj i istočnoj Europi: što poslije kreditiranja?", održanog u sklopu Godišnje skupštine EBRD-a u gruzijskom Tbilisiju. Korporativno kreditiranje nije nestalo, ali na globalnoj razini i u Europi odvija se promjena u smjeru financiranja na tržištima kapitala, velikim dijelom zbog krize i nove regulative u bankarstvu. "Procjenjuje se da će Europa u sljedeće tri godine trebati između 2,5 i tri tisuće milijardi eura kapitala", istaknuo je Andre Kuusvek, direktor za lokalne valute i razvoj tržišta kapitala u EBRD-u.

Napominje da je u Europi trenutačno omjer financiranja kreditima i korporativnim obveznicama obrnut od SAD-a – 80:20 posto u korist kredita, iako se u zapadnoj Europi sve brže mijenja. "U središnjoj i istočnoj Europi izdanja korporativnih obveznica su još u embrionalnoj fazi, čak i u naprednoj Poljskoj dosežu tek pet posto BDP-a, dok u Njemačkoj, primjerice, iznose 55 posto BDP-a, a u SAD-u 155 posto", kaže Kuusvek, pojašnjavajući da je dominacija banaka veća što je zemlja manja. No, kao pozitivan primjer ističe Rumunjsku u kojoj je u 18 mjeseci napravljena prava revolucija korporativnih izdanja, malih i velikih. Premda je u razvoj njihova tržišta kapitala uložio i EBRD, smatra da je jako važno i postojanje domaće baze investitora, poput mirovinskih fondova koji su odigrali važnu ulogu u Poljskoj.

Ludwik Sobolewski, direktor Bukureštanske burze, vjeruje da su upravo mirovinski fondovi ključni za buduću konsolidaciju u regiji, te je pobrojao da 30 mlrd. eura iz tih institucionalnih izvora za investiranje ima u Poljskoj, devet milijardi u Hrvatskoj, četiri u Bugarskoj… Otvorio je i pitanje financiranja srednjih i malih poduzeća koja su premala za korporativna izdanja, a zatvoren im je i put tradicionalnom financiranju kreditima.

"Za velike je to rutina, no prava je pustolovina izdati korporativne obveznice za male tvrtke. I kad su jednom izlistane, mnogi su investitori razočarani cijenom", kaže Sobolewski te dodaje da raste broj poslovnih anđela, a da ima i nešto crowd fondova, privatnih investitora, ljudi koji su zaradili neki novac i sad ga ulažu u male projekte, dok veliki fondovi rizičnog kapitala ne ulažu u regiju jer nedostaje projekata u koje bi investirali. I Kuusvek napominje da veliki rade uistinu samo na razvijenim tržištima, dok su na manjima to regionalni fondovi, i to uvijek nekoliko istih imena. "Ljudi u Gruziji, Rumunjskoj, Bugarskoj… jako su zainteresirani imati bolji standard. Zato su i skloni poduzetničkim pokušajima", kaže Sobolewski, ne spominjući među poduzetnički nastrojenim nacijama Hrvate.

Požalio se da malim izdanjima obveznica dosta otpora pružaju banke koje smatraju da tako gube dio posla u kreditiranju, dok Kuusvek smatra da ne bi trebalo biti trvenja između banaka i financiranja korporativnim izdanjima, jer banke mogu profitirati od aranžiranja izdanja. S tim se složio i Paolo Bozzolo, direktor korporativnog investicijskog bankarstva u UniCreditu u Austriji te zaključio da nakon krize i nove regulative svi traže drukčije načine poslovanja pa i banke znaju da ima prostora za njih na tom tržištu.