Trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova postaje sve unosnije. Rast cijena energenata utječe i na rast cijena emisijskih jedinica koje su s tridesetak eura krajem 2020., skočile na nevjerojatnih 98 eura po toni u kolovozu (jedna jedinica predstavlja pravo na emisiju jedne tone CO2).

Jasno je dakle da države na istima zarađuju mnogo više, no postavlja se pitanje kako troše novac koji bi trebao biti namijenjen aktivnostima smanjena emisija štetnih plinova, i to prvenstveno onog sektora koji proizvodi najviše istih. Naši su sugovornici jednoglasni – novac se u Hrvatskoj loše troši.

Kako otkriva Izvješće o korištenju financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica, a koje je Vlada objavila krajem rujna, Hrvatska je na istima, od 2017. do 2020. godine zaradila 1,7 milijardi kuna. U periodu do 2025. na dražbi emisijskih jedinica trebali bi zaraditi mnogo više – čak 4,7 milijardi.

U godinama na koje se izvješće i odnosi, 2019. i 2020., na emisijskim je jedinicama zarađeno nešto više od milijarde kuna, a utrošeno 423 milijuna. Silni milijuni otišli su na nešto više od 2500 projekata. A na što najviše?

Najviše, 70,73 posto, na mjere energetske učinkovitosti. Izvješće podneseno s gotovo dvije godine zakašnjenja otkriva da je najveći iznos namijenjen energetskoj učinkovitosti potrošen na podmirivanje obveza nastalih u Programu energetske obnove obiteljskih kuća u razdoblju od 2014. do 2020., na što je otišlo 226, od ukupno 299 milijuna kuna namijenjenih ovoj mjeri.

Na energetsku je učinkovitost u javnom sektoru potrošeno 57 milijuna kuna, 13,4 milijuna na kućanstva, a na lokalne jedinice 2,3 milijuna.

Julije Domac, posebni savjetnik predsjednika RH za energiju i klimu te ravnatelj Regionalne energetske agencije sjeverozapadne Hrvatske (REGEA), na ovakvo trošenje sredstava od emisijskih jedinica ima kratak ali jasan komentar.

“Sredstva od prodaje emisijskih jedinica bi prvenstveno trebala ići u industriju, onu energetski intenzivnu i energetiku, dakle onima koji su obveznici i koji ta sredstva uplaćuju. To bi bilo najpravednije, ali i više od toga, to bi bilo potpuno namjensko trošenje sredstava. To se do sada u pravilu nije događalo”, ističe Domac.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

S Domcem se slaže i Dijana Varlec, voditeljica projekata iz Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR).

Budući da se sredstva prikupljaju iz gospodarstva, a samo se u manjem iznosu u isto vraćaju, ne možemo biti zadovoljni načinom korištenja sredstava budući da je poduzećima tranzicija prema niskouguljičnom i održivom društvu najveći izazov”, ističe Varlec upozoravajući da je najviše, kao što pokazuje i izvješće, potrošeno na energetsku učinkovitost kućanstva, javnog sektora i jedinica lokalne samouprave.

Ostatak od 124 milijuna kuna raspoređen je na sljedeće mjere: najviše na mjere obnovljivih izvora energije – 33,3 milijuna kuna. Potom za mjere u gospodarenju otpadom 27,3 milijuna kuna, dok je na mjere u neenergetskom sektoru otišlo 22 milijuna kuna.

EU relaksirala praksu
Poseban savjetnik predsjednika za energiju i klimu pritom napominje da se niti u budućnosti ne možemo nadati potpuno namjenskom trošenju sredstava.

“Sada je EU donekle relaksirala ovu praksu i omogućila veću fleksibilnost trošenja sredstava”, ističe Domac. Naša je Vlada ovu relaksaciju odmah iskoristila te je u izmjenama i dopunama Plana korištenja sredstava od prodaje emisijskih jedinica, donesenima u ožujku, najveći dio od 4,7 milijardi kuna koliko planira prikupiti putem dražbi, prenamijenila za subvencije kućanstvima te malim i srednjim poduzetnicima zbog povećanja cijene energenata. Za to planira potrošiti 1,34 milijardi kuna.

Julije Domac, posebni savjetnik predsjednika RH za energiju i klimu te ravnatelj REGEA-a/M. Habljak/PIXSELL

Vlada, dakle, socijalni mir kupuje sredstvima kojima bi prvenstvena namjena trebala biti smanjene emisije štetnih plinova u sektorima koje najviše istih proizvode – energetski te industrija koje je energetski vrlo intenzivna, poput željezara, čeličana, cementara, postrojenja za proizvodnju papira, stakla i
slično.

Ovim mjerama, kao što je i bio cilj Europske unije kada je uspostavila sustav trgovanja emisijskim jedinicama, trebalo je takvim industrijama olakšati tranziciju u niskougljično gospodarstvo.

“U svjetlu trenutačne situacije ne začuđuje kako se značajan dio navedenih sredstava planira za potrebe umanjivanja energetskog siromaštva, prvenstveno građana. No valja imati na umu kako su potrebe gospodarstva također velike te kako teret energetske krize nikako ne može nositi isključivo i jedino gospodarski sektor bez osiguravanja pomoći i poticaja za njezino prevladavanje”, upozorava Varlec.

Dodaje pritom da bi trebalo pojednostaviti procedure kandidiranja projekata, vrednovati projekte prema njihovoj kvaliteti i konačnom učinku na klimu i društvo te nakon toga donositi odluke o financiranju. “Ovime bi se svakako povećala učinkovitost korištenja sredstava i njihova svrhovitost za gospodarstvo Hrvatske u cjelini”, ističe.

Prebačeno 189 milijuna
Domac pak upozorava da i dalje treba voditi računa o velikim tvrtkama koje sredstva uplaćuju, a kojih je u Hrvatskoj 46 (43 postrojenja plus tri zrakoplovne kompanije). U konačnici, kao da živimo u energetski vrlo efikasnoj zemlji, odgovorni, a to su Ministarstvo gospodarstva i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, nisu uspjeli potrošiti sve prikupljeno na dražbi pa je tako 189 milijuna prebačeno u sljedeće razdoblje, ono od 2021. do 2025.

Također, pokazuje izvješće, od spomenutih, na dražbi prikupljenih, 1,7 milijardi u tri godine, od 2017. do 2020., ugovoreno je 1,5 milijardi programa i projekata, a isplaćeno 639,8 milijuna kuna. Na kraju 2020., dakle, ostalo je neisplaćeno čak 58 posto sredstava, točnije 895 milijuna.