Deseta na listi tvrtki – najvećih poreznih dužnika u RH je RVR, s 43,5 milijuna kuna duga. Ukupni dugovi te zaštitarske tvrtke koja je završila u stečaju nakon što joj je država nametnula radničko dioničarstvo su 80 milijuna kuna priznatih tražbina.

O RVR-u (Redarstvo, vatrogastvo, rasadnik), koja je tvrtka kći HŽ-a, opsežno smo pisali u travnju 2013., pod naslovom "Preko 'šupljih' dežurstava iz HŽ-a izvučeni milijuni kuna". U međuvremenu je slučaj došao do suda, pa se upravo zbog tih 'šupljih' dežurstava sada vodi proces protiv Željka Mića, dugogodišnjeg predsjednika uprave RVR-a, kojeg DORH sumnjiči da je između 2007. i 2010. sudjelovao u izvlačenju 1,5 milijuna kuna preko dežurstava na kolodvoru u Vinkovcima. Novo ročište je zakazano za ovaj petak na Kaznenom sudu u Zagrebu. 'Šuplje dežurstvo' je naplaćivanje nepostojećih radnih mjesta, gdje jedan zaštitar fiktivno čuva i do šest raznih lokacija, što je potom bilo naplaćeno HŽ-u.

RVR je svoj posao naplaćivao po cijeni od 50 kuna po satu, plus PDV, znatno više od tržišne cijene. Unatoč tako lukrativnom poslu, uprava RVR-a nije plaćala porez, pa je porezni dug još 2010., kad su tvrtka zapošljavali 414 ljudi, dosegao 24 milijuna kuna. Zato je u listopadu 2010. uprava RVR-a u HPB-u podigla deset milijuna kuna hipotekarnog kredita kojim je trebao biti plaćen dio poreznog duga državi, a HPB se pritom uknjižila na vrijedne nekretnine RVR-a. Tih deset milijuna kuna prebačeno je Poreznoj upravi, koja ih je ubrzo- vratila na račun RVR-a? Odgovor zašto je tih deset milijuna kuna vraćeno dužniku nismo uspjeli dobiti u Poreznoj upravi, a radnici tvrde da se tom novcu izgubio svaki trag. RVR je bila dio HŽ-a, a kad je ta kompanija 2007. ušla u restrukturiranje postali su dio HŽ Infrastrukture.

Uskoro je zaposlenicima ponuđeno ući u ESOP program radničkog dioničarstva, što su prihvatili pa je njih 290 postalo udjelničarima. Još 2007. DORH-u su poslali kaznenu prijavu, navodeći da su bili ucijenjeni gubitkom posla ako ne podignu kredit za kupnju udjela. Udjele su smjeli kupovati isključivo kreditom HPB-a. Skoro svi zaposlenici, uključujući i one s ugovorima o radu na mjesec dan, morali su podići nepovoljne kredite u rasponu od 20.000 do 200.000 kuna-  ukupno su tako podigli 23 milijuna kuna koje i danas otplaćuju, iako su bez posla. "U to vrijeme nismo znali  što je to radničko dioničarstvo po principu ESOP-a, kao što ne znamo ni danas. Radnicima je pričana priča kako ćemo tako sačuvati svoja radna mjesta", navodi u pismo Vladi RH jedan od bivših radnika.

Potkraj 2012., zbog dugotrajne blokade otvoren je stečaj, no spornom odlukom Visokog trgovačkog suda RVR  izlazi iz stečajnog postupka. Članovi uprave Željko Mić i Ljubica Radić sami sebe vraćaju na posao, ali ne i većinu radnika. Zatražili su predstečajnu nagodbu, a nakon što je na ročištu Nagodbenog vijeća odbijen plan financijskog restrukturiranja, na prijedlog Fine u lipnju 2014. pokrenut je stečajni postupak koji još traje, s malim šansama da radnici naplate svoja potraživanja- ogromni dugovi nastali državnom nebrigom premašili su vrijednost sve imovine propalog RVR-a.