Danas u 14 sati istječe rok do kojeg zainteresirani za privatizaciju Petrokemije trebaju predati svoje službene ponude.

Tim rokom definitivno bi trebala završiti 15-godišnja era otpora privatizaciji tvrtke za koju se može reći da hrani i oblači Kutinu. Sada već davnog lipnja 1998. godine ondašnji ministar poljoprivrede Zlatko Dominiković najavio je početak uvoza umjetnih gnojiva, a u Kutini je Stožer za obranu Petrokemije predvođen sindikalistom Željkom Klausom pokrenuo pravu malu revoluciju te spriječio prodaju kompanije, ali i nužne pokušaje racionalizacije te modernizacije poslovanja. Stožer za obranu Petrokemije i sindikat sve do prije nekoliko mjeseci zadržali su presudan utjecaj na donošenje ključnih odluka o Petrokemiji te se romantizirani bunt radnika-branitelja iz devedesetih pretvorio u kočničara promjena i razvoja.

Petrokemija je dovedena u dramatične gubitke te joj je za opstanak bila nužna nedavna dokapitalizacija od 186 milijuna kuna. Iako je interes za privatizaciju Petrokemije bio velik, ali je i dalje velika nepoznanica u kojoj je mjeri nezavidno stanje poslovanja Petrokemije obeshrabrilo zainteresirane igrače. O Petrokemiji su se ozbiljno raspitivali i veliki Borealis te poljska grupa Azoty, jedan od najvećih proizvođača gnojiva u Europi. Više puta kao mogući ulagači spominjali su se Agofert, norveška Yara te više velikih ruskih kompanija iz biznisa s plinom. Teško se oteti dojmu da je najpovoljniji trenutak za privatizaciju već propušten te da nakon gomilanja gubitaka ne bi bilo veliko iznenađenje ako bi se broj prijava sve na samo 2-3 ozbiljna igrača.