Požar u Vjesnikovu neboderu označio je tužan simboličan kraj jednog vremena koje je nepovratno iza nas. Istodobno, označio je i kraj prostora na atraktivnom raskrižju Slavonske i Savske, čiji je upravo zaštitni znak i bio više od pet desetljeća. Puno se žuči prolilo u protekla dva tjedna u javnom prostoru na temu ove monumentalne zgrade, ali i svih simbola koje sa sobom nosi. Neboder je postao simbolom svega što je u Hrvatskoj pošlo po zlu – neuspješne privatizacije, gašenja tiskanih medija i nesposobnosti države i privatnih suvlasnika da iskoriste njegov ogroman potencijal. Država je postala većinski vlasnik s oko 61 posto udjela, dok su ostatak držale privatne tvrtke. Godinama su se vukli imovinsko-pravni sporovi, a ključna prepreka bilo kakvoj obnovi bio je neriješen postupak etažiranja. Stručnjaci su ustanovili da je zgrada u stanju koje zahtijeva rušenje. Kada će se ono dogoditi i koliko će koštati, nitko još sa sigurnošću ne može reći. Hoćemo li se u nekom obliku vratiti na ideju iz 2012. koja je tada bila predstavljena suvlasnicima? Dokument “Studija prostornih mogućnosti izgradnje kompleksa Vjesnik u Zagrebu” bio je još prije 13 godina predstavljen suvlasnicima tog kompleksa, tada procijenjene vrijednosti od oko 80 milijuna eura, te je predstavljao mogućnosti gradnje u slučaju dogovora, uknjiženja vlasništva u predloženim omjerima, formiranja zajedničke parcele i pronalaska zainteresiranog investitora. Prema tom dokumentu, na Vjesnikovoj parceli od 32.435 četvornih metara predviđala se gradnja poslovno-stambenog prostora na čak 260 tisuća četvornih metara, gotovo šest puta više od dosadašnjih 45 tisuća korisnih kvadrata na oko 17 tisuća četvornih metara izgrađene površine.
Taj plan više ne može biti realiziran jer je predviđao opstanak samo nebodera Vjesnika, a predviđalo se rušenje dvorišnih zgrada i press centra (zgrade bivših redakcija Večernjeg lista, Vjesnika i Sportskih novosti na Slavonskoj aveniji). Prostorom bi dominirali, ovisno o varijanti, neboderi od 25 pa do 34 kata. Predstavljeni neboder od 34 kata, kako su potvrdili stručnjaci, bila je najviša ikad planirana zgrada u Zagrebu i bio je predviđen u glavnoj – varijanti A navedene studije. S obzirom na to da je država najveći pojedinačni vlasnik, od nje se očekuje i inicijativa. Nadajmo se da će biti promptna jer znamo da nikada nije došlo do najavljivanog državnog otkupa udjela od drugih suvlasnika iako je više puta bilo isticano da država ima namjeru kupiti preostale dijelove cijele nekretnine bivšeg NIŠPRO Vjesnika, a naročito nakon što je Planom upravljanja državnom imovinom 2015. bio najavljen i “Projekt Vjesnik”. Glavni cilj tog projekta bio je “stjecanje nekretnina u svrhu smještaja tijela državne uprave”.
Treba li na tom prostoru smjestiti dobar dio državne administracije ili donijeti neki drugi svrsishodan plan, stvar je suvlasnika i njihova dogovora. Sa svoje strane mogu samo pledirati na to da se taj prostor valorizira na najbolji mogući način. Najveća bi katastrofa bila kad bi na tome prostoru niknuo još jedan od bezbrojnih stambeno-poslovnih kompleksa na području Zagreba. Prostor je već odavno, nema ljepšeg izraza za to, silovan.
Urbanizam u Zagrebu postoji tek u tragovima. Možda je upravo ova nesreća koja se dogodila s Vjesnikovim neboderom prilika da se okupe najveći autoriteti urbanizma i da osmisle projekt koji bi imao kombiniranu javno-komercijalnu namjenu. Naravno, uvažavajući goleme prometne izazove u okruženju Vjesnikova kompleksa. Tko živi u Zagrebu, tog je problema u posljednjih desetak dana itekako svjestan…
