Jedan od preduvjeta povećanja domaće poljoprivredne proizvodnje bit će rješavanja problema raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem – problema koji se pokazao nerješivim posljednjih 30 godina.

Najavom izmjena Zakona o poljoprivredom zemljištu, koje bi u Vladinoj proceduri trebale biti u drugom kvartalu sljedeće godine, poljoprivrednici se nadaju promjenama u politici koja je, kažu, na terenu napravila “Teksas” i “masakr”. Ipak, odgovor Ministarstva poljoprivrede, na čijem je čelu kineziolog Josip Dabro, na pitanje u kojem će smjeru ići najavljene izmjene ne ulijevaju nadu da će se u praksi išta promijeniti.

“Planirane izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu predlažu se radi efikasnije provedbe i učinkovitije primjene Zakona, a ključni prijedlozi izmjena će biti na daljem razvoju digitalizacije postupaka raspolaganja, a time ubrzanja postupaka raspolaganja. Postupak davanja u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta je uspostavljen te nije planirano da se utječe na izmjenu ovog postupka”, najavljuju iz Ministarstva.

Brlošić: Cilj bi nam trebao biti državno zemljište staviti u funkciju proizvodnje i proizvoditi dovoljno hrane za vlastite potrebe.

Svi apsurdi
Njihov odgovor može se protumačiti kao nastavak politike kojom je dugoročnim zakupom i koncesijama riješeno samo pitanje zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta pravnih subjekata, poput Fortenove (uskoro Podravke) ili Žita. Većina obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva (OPG-ova), s druge strane, državnu zemlju ne mogu dobiti u dugoročan zakup, što njihovu proizvodnju čini vrlo neizvjesnom.

Usto, oni koji provode zakon – jedinice lokalne samouprave, odnosno općine i gradovi – državnu zemlju uglavnom usitnjuju povećavajući broj, često upitnih korisnika. Natječaji za zakup državne poljoprivredne zemlje, koje na temelju programa raspolaganja (koje odobrava nadležno Ministarstvo) raspisuju općine i gradovi pokazali su se neefikasnima, a često i sredstvom kupovanja glasova, kažu sugovornici.

Plan izmjena postojećeg zakona, koji je na snazi od 2018., te je mijenjan 2022. (ukupno do danas više od 10 puta), znak je poljoprivrednicima da u nadležnom Ministarstvu nema istinske volje za rješavanjem gorućeg problema. “Ako ostanu pri ovome nećemo napraviti ništa”, kaže Mato Brlošić, član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), dodajući da “na terenu vlada Teksas”.

“Niti nakon 30 godina nismo uspjeli uspostaviti funkcionalni model raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem. Javni natječaj je osnovni model davanja u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta, a trenutačno niti 5% državne zemlje nije pokriveno ugovorima. Takav model treba mijenjati”, poručuje.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Svu apsurdnost sustava davanja u zakup državne zemlje dočarava vlasnik Pekarnica Lović, ratar i pekar Jakša Lović iz Gornje Bebrine pokraj Slavonskog Broda. Lović se ratarstvom i pekarstvom bavi već 31 godinu, a državno zemljište koristi od 1996. Tijekom dugogodišnjeg poslovanja uspio je razviti potpuno zaokruženu proizvodnju, onu od polja do stola.

Obitelj Lović uzgaja žitarice od kojih proizvode kruh, ali i kekse s maslacem. Imaju dva proizvodna pogona, šest prodajnih mjesta te zapošljavaju 25 ljudi. Iako stalno rastu i razvijaju se jednu stvar, zakup državnog poljoprivrednog zemljišta, nisu uspjeli riješiti.

“Svih tih godina nisam uspio dobiti stabilan ugovor o zakupu, već su se oni stalno produživali na godinu, dvije ili pet godina. Kako je zemlja nama važan resurs to znači da kontinuirano poslujemo u uvjetima nesigurnosti. Potrošio sam 25 godina radnog vijeka, a kraju nisam ništa riješio”, kaže Lović.

U konačnici je natječajem Općine Klakar iz 2022. izgubio 45 hektara državne zemlje te ostao na samo 30 jer je načelnik zakup odlučio ograničiti na maksimalno 30 hektara. Ukupno 650 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta u Općini Klakar, koju je nekada obrađivalo otprilike 15 poljoprivrednika, sada će obrađivati njih duplo više.

“Dogodio se masakr nad zemljištem. Zemlja, ograničen resurs, sada je usitnjena. Istovremeno, uzimamo europski novac da bi napravili komasaciju, odnosno okrupnjavanje zemljišta”, napominje Lović dodajući da dio načelnika očigledno smatra da je zemlja torta koju treba podijeliti. “Smatram da načelnici nisu kompetentni raspolagati i upravljati državnom zemljom”, kaže.

Tim istim natječajem u Općini Klakar, objašnjava, 60 posto OPG-ova ostalo je bez zemlje zbog nepotpunog gospodarskog programa. Pritom poljoprivrednici koji su godinama radili zemlju i preko noći ostali bez nje nemaju pravo žalbe. No u Ministarstvu poljoprivrede ne smatraju da je problem na lokalnoj razini.

“Ne možemo se složiti da se jedinice lokalnih samouprava pokazuju neuspješnima u obavljanju posla raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem. Do danas je 311 jedinica lokalnih samouprava objavilo i dobilo suglasnost za objavu javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta, ukupne površine oko 73.400 hektara, a u pripremi je 85 novih javnih natječaja”, poručuju iz Ministarstva.

Na pitanje koliko je ukupno hektara u vlasništvu države ne odgovaraju. Taj podatak u javno objavljenim dokumentima nismo uspjeli pronaći, no sugovornici kažu da se radi o otprilike 300 tisuća hektara. Brlošić pritom dodaje da podatak o broju suglasnosti za objavu javnog natječaja ne govori ništa s obzirom na to da kod pojedinih općina i četiri godine od raspisivanja nisu donesene odluke o zakupu.

Poboljšati i ubrzati
Smatra stoga da bi raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem trebale preuzeti županije dok bi provedbu natječaja trebalo poboljšati i ubrzati. Poljoprivrednici koji su u dugogodišnjem posjedu, kojima je osnovna djelatnost poljoprivreda i proizvodnja, ističe Brlošić, trebali bi dobiti mogućnost dugogodišnjeg zakup državne zemlje, ali na temelju gospodarskog programa i uz klauzulu da se zemljište vraća državi kad prestanu s proizvodnjom ili ode u mirovinu.

“Cilj bi nam trebao biti državno zemljište staviti u funkciju proizvodnje i proizvoditi dovoljno hrane za vlastite potrebe”, kaže Brlošić. Državi koja je u većini poljoprivrednih kultura nesamodostatna i u kojoj je vrijednost poljoprivredne proizvodnje lani pala čak 12,5% u interesu bi trebalo biti rješavanje problema raspolaganja poljoprivrednim zemljištem. S takvom nefunkcionalnom provedbom teško da ćemo povećati vrijednost proizvodnje.

Da taj problem hitno treba riješiti nedavno su upozorili i iz HUP-ove Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede. Ministru upućuju čak 11 preporuka poboljšanja aktualnog zakona navodeći, u prvoj točki, da se korištenje državne zemlje treba onemogućiti onima koji ne mogu dokazati poljoprivrednu proizvodnju putem računa.

“Crna poljoprivreda jedan je od najvećih problema hrvatske poljoprivrede. Držimo da se država kroz novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu može uspješno izboriti s tim, do sada nerješivim problemom”, poručuju HUP-ovci.