Izbor ministra financija uvijek je politički osjetljiv posao. Gledamo li unazad tri i pol desetljeća hrvatske nezavisnosti, redom su to bile jake političke osobe koje su se nerijetko zadržavala na pozicijama vrlo dugo. Primjerice, Ivan Šuker punih sedam godina, a Zdravko Marić šest i pol godina. S druge strane, bilo je i onih koji su se zadržali puno kraće, ali su za sobom podizali nemjerljivo veću prašinu poput Borislava Škegre ili Slavka Linića.
Ovaj put ta je promjena došla iznenada, ali brzo i u neuobičajenoj tišini. Marko Primorac tri i pol godine odgovorno je obavljao posao. Ima si što i upisati u zasluge poput otvorenosti prema tržištu kapitala. Zagrebačka burza je u posljednjih godinu-dvije i njegovom zaslugom postala vrlo živahno mjesto s nekoliko izdanja trezorskih zapisa i obveznica koje su u velikom broju upisivali građani ili pak javnih ponuda dionica koje su prošla godine burzu uzdigle iznad znatno renomiranijih zapadnih tržišta.
Dojma smo da je Primorac otišao u zaslužnu “zavjetrinu” u Europsku investicijsku banku. Nije da će mu tamo manjkati posla i iz perspektive države dobro je da je hrvatski čovjek na toj poziciji, no ne može se to mjeriti s odgovornošću za državni proračun i sve ono što spada u djelokrug rada ministra financija. U suprotnom smjeru krenuo je njegov nasljednik na ministarskoj dužnosti Tomislav Ćorić. Protekle tri godine proveo je u ugodnoj poziciji viceguvernera Hrvatske narodne banke, mnogi su ga vidjeli i kao nasljednika Boris Vujčića koji uskoro odlazi u Europsku središnju banku.
No, očito je politička sudbina željela drugačije. Premijerov poziv teško se mogao odbiti, posebno stoga što argument iskustva svakako stoji. No, čekaju ga i brojni izazovi. Na dužnost ministra financija stupa upravo u trenutku kad brojni poduzetnici ukazuju na probleme vezane uz Fiskalizaciju 2.0 i uvođenje eRačuna. Čeka ga i zahtjevan proces sveobuhvatne digitalizacije Porezne uprave, kao i projekt Registra stanovništva koji bi trebao profunkcionirati prije sredine godine.
Prvi posao na koji će se baciti jesu nova izdanja državnih vrijednosnih papira koja kreću uskoro. Prvi od ukupno tri ovogodišnja izlaska na tržište obveznica trebao bi biti na inozemnom terenu gdje se tijekom prvog tromjesečja planira zaduženje od 1,5 milijardi eura. Preostala dva domaća izdanja, i to planiranog ukupnog iznosa od 2,5 milijarde eura, očekuju se tek u trećem i četvrtom kvartalu, u skladu s dospijećima obvezničkih dugova.
Od ostalih zakonskih paketa, važne su izmjene Zakona o tržištu kapitala kao i novi zakon o HBOR-u koji bi trebao stvoriti pretpostavke za pružanje veće podrške razvoju tržišta kapitala, što je pak na tragu npr. inicijative o uspostavi državnog IPO fonda.
No, Ćorića osim redovnih poslova kojih neće manjkati, svakako treba zabrinuti pogled na blisku budućnost, posebno iz makroekonomske perspektive. Deficit će biti teško držati pod kontrolom jer je državni proračun narastao iznad 20 milijardi eura u posljednjih deset godina. Poslodavci često upozoravaju kako povećanja plaća u javnom sektoru nisu bila povezana s ispunjenjem radnih ciljeva ni s povećanjem učinkovitosti državne administracije. Primanja zaposlenih u javnom sektoru, prema njihovim podacima, od 2021. do danas su se – udvostručila. Osim toga, inflacija će još neko vrijeme ostati povišena, a europski novac dolazit će, ali ipak u smanjenim količinama u odnosu na prethodno razdoblje.
Tomislav Ćorić će u svakom slučaju imati itekakvog prostora da dokaže početnu premisu zbog koje ga je premijer odabrao, a to je razumijevanje Vladinih politika i dubinskog znanja o monetarnom sustavu. Bit će to ključno za održavanje stabilnosti javnih financija i očuvanje investicijskog kreditnog rejtinga Hrvatske u izazovnim vremenima.
