Povoljna klima s blagim vjetrovima, ali i izostanak izdašnih državnih subvencija u bogatim zemljama zapadne i sjeverne Europe, vjetroelektrane u Hrvatskoj i zemljama regije stavili su u fokus energetskih investitora. Tako je američki Continental Wind Partners (CWP), koji razvija projekt snage 100 megavata u Lici, najavio investiciju vrijednu gotovo 600 milijuna dolara u Srbiji. 

Bez strategije
U susjednoj bi se državi gradila dva vjetroparka u Vojvodini snage 300 megavata, a cijeli posao trebao bi biti završen u idućih pet godina. Iako zasad u CWP-u, koji ima ured u Zagrebu, nisu željeli komentirati svoje planove u Hrvatskoj, specijalizirani mediji, poput Business Spectatora, procjenjuju da se barem tolike investicije u vjetroparkove očekuju i u Hrvatskoj. CWP je svoje prve projekte pokrenuo 2007. u Poljskoj i Rumunjskoj, koje danas gotovo 10 posto obnovljive energije dobivaju upravo iz investicija te američke tvrtke koja još djeluje u Bugarskoj, Australiji i Novom Zelandu. O interesu za regiju govorio je i Mark Crandall, vlasnik CWP-a, koji je prošloga tjedna boravio na Brown forumu u Zadru. On je istaknu da se u cijelom svijetu ulaže u vjetroelektrane, pa tako i u Hrvatskoj. No, problem u Hrvatskoj, i u čitavoj regiji, vidi u nepostojanju strategije i olakom mijenjanju infrastrukturnih planova, što zbunjuje i odbija investitore. "U zemljama jugoistočne Europe prilično je teško naći suvislu strategiju, u njima nema tradicije transparentna poslovanja", kazao je Crandall. U CWP-u ističu da je hrvatska obala dugačka 1777 kilometara te da je trenutno neiskorištena po pitanju energetike. Ponavljaju da bi Hrvatska do 2020. trebala instalirati 1200 MW subvencioniranih energetskih kapaciteta u vjetroelektranama, što je mamac za sve globalne igrače. Naime, nakon velikog razvoja vjetroenergije u zemljama poput SAD-a, Njemačke, Francuske te skandinavskih zemalja u proteklom desetljeću, zbog ekonomske krize i naglog rasta kapaciteta, mnoge zemlje su smanjile ili čak i ukinule poticaje za nove kapacitete obnovljivih izvora energije (OIE). 

Mamac za ulagače
Hrvatska je u projekt OIE-a krenula relativno kasno, a mnogobrojne birokratske zapreke su dodatno usporile razvoj novih energetskih kapaciteta. Da bi zadovoljila zahtjeve Europske unije o 20 posto ukupne energije do 2020. godine, naša zemlja bi morala dobivati minimalno 1200 MW iz obnovljivih izvora. Trenutno iz OIE dobivamo oko 200 MW. Kako su solarni projekti ipak ograničeni zbog samog prostora i svoje snage, većina potrebne energije bi se trebala upravo dobiti iz vjetra. Trenutno iz devet naših vjetroparkova dobivamo 142 MW električne energije, što je 81 posto ukupno instalirane snage u obnovljivim izvorima. Tijekom 2013. taj segment će se dodatno povećati za dvije vjetroelektrane ukupne snage 64 MW, čime bi se dosegnulo ukupno 206 MW iz vjetra.