U Kutini se privodi kraju redovni remont Petrokemijinih postrojenja, priprema sve za ponovno pokretanje proizvodnje uz prividno zatišje, no iza kulisa napeto se prati i čeka ključne poteze za daljnji razvoj kompanije.

Cijene prirodnog plina, koji je za tu tvornicu osnovna sirovina, ponovno divljaju na europskim burzama, a ratna zbivanja na ključnim opskrbnim rutama i pesimistična predviđanja analitičara za visinu cijena u nastavku godine, znače i novu neizvjesnost u daljnjem poslovanju Petrokemije. Sve to odvija se još i u uvjetima iščekivanja pokretanja nove dokapitalizacije, čvrsto najavljene za drugu polovicu godine, koja će osnažiti kutinskog proizvođača mineralnih gnojiva.

Konkretnih obrisa prijedloga tog važnog pothvata, međutim, država kao vlasnik kontrolnog paketa, od većinskog dioničara turske grupacije Yildirim, još uvijek ne dobiva.

Obiteljska podjela

Provedba je, kako se čini, zapela u Turskoj, gdje se još uvijek nije okončala podjela imovine tog velikog obiteljskog konglomerata između dvojice braće Alija Rize i Roberta Yuksela Yildirima. Sama odluka o njihovom razlazu i podjeli Yildirim Holdinga službeno je objavljena prije već više od godinu i pol dana, no kako je riječ o golemoj i isprepletenoj imovini i stotinama tvrtki u devet različitih sektora diljem svijeta, operativna provedba razdvajanja Yildirima na dva holdinga (ARY i Corex) još traje.

Kroz taj dogovor stariji brat Ali Riza Yildirim u svoj holding ARY preuzima i proizvodnju mineralnih gnojiva, no dok se ne finaliziraju sve diobene bilance i oslobode kolaterali, na čekanju je i akcija dokapitalizacije u Kutini.

Uprava Petrokemije, na čijem je čelu Bulent Oguz Balli, u svom izvješću o financijskom poslovanju tvrtke u 2025. navodi kako se očekuje da proces podjele vlasništva u Turskoj bude završen do kraja rujna 2026., a da će se proces povećanja temeljnog kapitala provoditi u četvrtom kvartalu. No, realnije je govoriti, s obzirom na samu proceduru provedbe tog postupka, da se na dokapitalizaciju može računati tek u prvoj polovici iduće godine.

Uostalom, prije formalnog pokretanja samog postupka potrebno je i u sudski registar unijeti podatke proljetnog rezanja kapitala, što, premda je odluka o tome uredno donesena na skupštini dioničara u ožujku, tehnički još nije provedeno. Upis stoji zbog stroge procedure zakona o trgovačkim društvima, koja u slučajevima drastičnog smanjenja kapitala poput ovoga (sa 147,75 milijuna na 46,46 milijuna eura) ostavlja šest mjeseci za zaštitu vjerovnika, kako bi mogli tražiti osiguranje svojih tražbina.

Pokreni nešto svoje

Ove dvije hrvatske inovacije mogle bi pomoći milijunima ljudi u budućnosti

AI platforma

‘Tko ne prati ritam promjena, propada. Mi smo odlučili prilagoditi se’

No, ono što je i u ovoj fazi neupitno s aspekta države kao dioničara jest da će pratiti većinskog partnera u financijskom jačanju Petrokemije, kako bi se zadržala kontrolu nad tom proizvodnjom, koja pokriva više od polovice potreba domaćeg tržišta mineralnih gnojiva.

Nije, inače, isključeno i da dokapitalizaciji ne prethodi još jedno rezanje temeljnog kapitala, do zakonskog minimuma od 25 tisuća eura. Takva opcija najavljena je kod proljetnog ‘peglanja’ gubitaka, kojim su počišćeni oni do kraja 2024. Lani su gubici Petrokemije dosegnuli 73 milijuna eura (ukupni prihodi bili su na razini od 242 milijuna eura), a s minusom posluje i u 2026., što podrazumijeva potrebu za puno značajnijim kapitalom, posebice s obzirom na to da predstoje značajna ulaganja u modernizaciju i nove proizvodnje.

U tijeku je modernizacija postrojenja KAN-a, čiji se završetak očekuje u drugoj polovici 2027., a važna je jer će omogućiti pokretanje proizvodnje tehničkog amonij nitrata (TAN), koji se koristi kao eksploziv i za kojim danas vlada velika potražnja. Na taj način kompanija namjerava i disperzirati svoj portfelj.

Cjenovni rizik

Iz financijskog izvješća, koje će se polovicom kolovoza naći i pred glavnom skupštinom, vidljivo je da je poslovanje lani bilo solidnije nego prethodnih godina, no doznaje se i da je Petrokemija u cijelosti izložena cjenovnom riziku u kupovini plina jer s glavnim dobavljačima, a to su PPD i MET Croatia Energy Trade, ne ugovara fiksne okvire, nego nabavlja količine po potrebi i po trenutačnim tržišnim cijenama.

U Petrokemiji će reći i da trenutačnu dinamiku rasta cijene plina na tržištu ne prate jednakim tempom i cijene uree, što svakako nije dobro za financijske rezultate. Po dosadašnjim procjenama burzovna cijena plina na kojoj tvrtka poput Petrokemije može temeljiti stabilno poslovanje je 35 do 40 eura po megavatsatu, a s cijenom koja je na razini oko 62 eura (uz procjene da bi u zimu mogla iću i do 100 eura), već se zagazilo u crvenu zonu.