Ministar financija Marko Primorac sazvat će uskoro kao predsjedavajući sjednicu Upravnog vijeća Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), a na njoj bi konačno trebali biti postavljeni uvjeti za prodaju riječkog brodogradilišta 3. maj Rijeka 1905.

Budući da se brodogradilište, koje je nasljednik propalog starog 3. maja, prodaje prvi put, komplicirani uvjeti kakvi su u pravilu bili postavljani u prijašnjim pokušajima privatizacije u ovom postupku, kako se doznaje, neće biti uvršteni u javni poziv investitorima.

Cijena i koncesija ne brinu

Čak i unatoč tomu što je prethodno bilo najava da cijena neće biti presudan kriterij kod izbora, nego vrijednost ulaganja u modernizaciju škvera i osiguravanje poslova. Sada će uz cijenu jedini uvjet biti, kako se neslužbeno čuje iz vladinih krugova, zadržavanje brodograđevne djelatnosti. Startna cijena u licitaciji koja će uslijediti vjerojatno u listopadu, nakon što se objavi natječaj i omogući dubinsko snimanje zainteresiranim kandidatima, bit će postavljena nešto ispod 10 milijuna eura, koliko iznosi temeljni kapital tvrtke. Prodavat će se, pak, 100-postotni udjel.

Iz neslužbenih izvora saznaje se da su se pojedine tvrtke iz branše već načelno zanimale za opciju uključivanja u postupku, a primarno njihov interes, kako se dalo zaključiti, ovisi o mogućem poslu koji se otvara za hrvatska brodogradilišta u sklopu projekta modernizacije Hrvatske ratne mornarice i nabave dvije korvete. Vlada je kao uvjet za tu nabavu, a riječ je o izuzetno vrijednom projektu, na razini od oko milijardu eura, postavila kao uvjet uključivanje nekog od hrvatskih brodogradilišta u gradnju korvete. No koje od brodogradilišta bi bilo angažirano, izbor će prepustiti samim ponuđačima. Predstavnici 17 kompanija iz 13 država koji su aplicirali za ovaj posao proteklih tjedana obilazili su sva ozbiljnija brodogradilišta i ‘snimali’ stanje, a kao ozbiljan kandidat spominje se ponajviše upravo novi 3. maj.

Sama kupoprodajna cijena, kažu znalci u brodograđevnoj industriji i poznavatelji stanja u hrvatskoj brodogradnji, najmanji je problem za potencijalne kupce. Pa čak i koncesija na pomorskom dobru, koja škveru uskoro istječe, ne zadaje brigu, jer nitko ne sumnja da će država koja postavlja uvjet zadržavanja brodogradnje, komplicirati oko njezina produljenja. Uprava škvera je, kako se čuje, već izradila potrebnu dokumentaciju i uputila zahtjev nadležnom ministarstvu.

Problem je u ogromnim ulaganjima koja iziskuje 3. maj ako se u njemu želi nastaviti s brodogradnjom. Dobri poznavatelji stanja u škveru kažu kako je još prije pola stoljeća to brodogradilište izgledalo bolje nego danas. Iako se iz vladinih krugova barata brojkama o nužnim ulaganjima u visini od 10 do 30 milijuna eura, upućeni kažu kako svaki kupac koji ima ozbiljne namjere i dugoročne planove s 3. majem u škver investirati i oko 100 milijuna eura. Nužno je izmijeniti, kažu, apsolutno sve, od dizalica i opreme do hala, navoza i ostale infrastrukture.

Zbog toga, osiguravanje posla na korvetama i time izgledno uključenje u trenutačno najaktivniji segment u europskoj brodograđevnoj proizvodnji predstavlja i važan parametar za uspjeh privatizacijskog procesa ovog škvera. Istina, koliki će biti udjel škvera u toj gradnji i koliko vrijedan će biti posao koji će u postupku nabave korveta dobiti za hrvatskog partnera ovisit će i o ponudama zainteresiranih tvrtke, kao i uspješnosti pregovaranja države, no za početak će to biti vjerojatno gradnja trupa, te neki manji poslovi na opremanju, a što je u ukupnoj vrijednosti posla manji dio. Takav primjer je i trenutačni angažman 3, maja na gradnji 250 milijuna eura vrijednog polarnog kruzera, ujedno i jedinog ozbiljnog posla na kojemu je trenutačno zaposlen.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Poslovi i za dulje razdoblje

No, tvrtke koje se bave poslovima gradnje vojnih brodova, a neke se već ranije spominjalo u kontekstu projekata gradnje vojnih brodova u 3. maju, poput norveškog Kongsberga, mogle bi 3. maj uključiti u širi lanac proizvodnje vojnih brodova i omogućiti mu poslove za duže razdoblje u toj niši. Tko će od ponuđača iz prvog MORH-ovog kruga za nabavu korvete biti odabran i pozvan za drugi krug nadmetanja, a bit će to tri do četiri tvrtke, znat će se, pak, tek u proljeće iduće godine.

Uz Kongsberg su, inače, u ranijem pokušaju ispitivanja interesa za kupce, kojeg je lani provodila Uprava starog 3. maja, tvrtke koja je početkom ove godine završio u stečaju, a tada je bila većinski vlasnik današnjeg 3. maja (3. maj Rijeka 1905), interes pokazale i tvrtke Group Servicii Petroliere iz Rumunjske, talijanski Palumbo, norveški Green Yard, kanadska tvrtka Veer Corporation, a kasnije se kao ozbiljan interesent spominjala i slovenska Iskra, koja u vlasništvu ima brodogradilište u Šibeniku i koje također obilaze potencijalni kandidati za posao s HRM-ovim korvetama.