Zlatko Canjuga, direktor austrijske podružnice Hamburger Recycling Ens d.o.o. za prikupljanje i reciklažu papiranog otpada i tetrapaka iz Zaboka, pokrenuo je preko Hrvatske udruge poslodavaca ofenzivu protiv prakse da država daje koncesije tvrtkama za prikupljanje i reciklažu i da ih subvencionira.

Na prvome mjestu rang-ljestvice nužnih intervencija koje je naveo u svom zahtjevu su ukidanje koncesija na području neopasnog otpada. Umjesto toga Canjuga traži da se i u Hrvatskoj otvori prostor slobodnom tržištu kako je to slučaj i u EU. Zatim slijedi radikalan zahtjev da se ukinu državne subvencije. I to, objašnjava, zbog činjenice da je sekundarna sirovina burzovna roba i kao takva ima svoju tržišnu vrijednost kojom se mogu platiti troškovi skupljanja neopasnog otpada. Treći je da se i u Hrvatskoj kao u EU neopasni otpad počne tretirati kao svaka druga obična roba pa je nužno ili ubrzati izdavanje dozvola za uvoz i tranzit tih roba ili, što je bolje, ukinuti dozvole. Stručnjaci smatraju da je bilo samo pitanje vremena kad će iz EU stići zahtjevi za promjenama dosadašnje politike odlaganja otpada kojom se preko Fonda za zaštitu okoliša daju koncesije privatnim tvrtkama, stasaju čak i novi monopoli, a onda im se subvencionira djelatnost. Milijuni državnih kuna dodijeljeni su tvrtkama, od kojih su neke neslavno završile (BBS u stečaju). Zanimljivo je da Canjuga tvrdi da su u branši odlaganja i reciklaže neopasnog otpada – papir, PET, staklo i limenke – državne subvencije u biti nepotrebne te da predstavljaju prepreku razvoju ostalih tvrtki. Kao izvor problema u tom sektoru navodi Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu te primjenu u praksi koja odudara od iskustava EU, osobito zbog režima kojim se narušava protok, odnosno uvoz i izvoz tih roba te time usporava integracija s europskim tržištem. U dopisu HUP-u, u kojem se osvrće na pravilnik na području papirne industrije u Hrvatskoj, Canjuga navodi da su pojedine tvrtke u povlaštenom tržišnom položaju, što onemogućava razvoj ostalih tvrtki.

Iako se u dopisu Hamburger Recycling Ensa ne spominju konkretne tvrtke, poznavatelji tvrde da tržište dijele Belišće i Pan industrija papira kojima je država dala koncesiju za oporabu papira. “To se posebno odnosi na činjenicu da se za tonu otpadnog papira (europske kategorije 1,04) koja podliježe subvenciji Fonda za zaštitu okoliša, tj. države, u novom prijedlogu pravilnika predviđa povećanje subvencije sa 225 kuna po toni na 300 kuna po toni za što nema nikakve potrebe, osim da se u još privilegiraniji položaj stave određene tvrtke. To je pak suprotno europskom načinu djelovanja. Također je cijena otpadnog papira za tu kategoriju sada između 95 i 100 eura po toni s tendencijom rasta, i sve tvrtke mogu ravnopravno poslovati na tržištu bez dodatnih subvencija države, tj. Fonda”, navodi Canjuga. Canjuga je na tragu zahtjeva gospodarstva koje već godinama ukazuje da je gospodarenje ambalažnim otpadom tržišna djelatnost i da ga treba prepustiti tržištu bez miješanja države. Canjuga ocjenjuje da kompanije koje imaju državne ili županijske koncesije neće biti oduševljene njegovim prijedlozima jer sada dobivaju izravno novac od države. “Sustav stavlja u posve neravnopravan položaj sve druge kompanije koje ulažu u svoj razvoj te je iznimno skup za državu. Nepotrebno se razbacuje državni novac”, zaključuje Zlatko Canjuga.

3 zahtjeva za slobodno tržište

1. ukidanje koncesija za tvrtke koje se bave prikupljanjem i reciklažom PET ambalaže, papira, limenki i stakla
2. ukidanje državnih subvencija
3. brže izdavanje dozvola za uvoz i izvoz tih roba