Dok odluka suda iz Washingtona da se – kao posljedica arbitražne odluke oko plinskog poslovanja – nalaže Hrvatskoj da Molu plati oko 286 milijuna dolara, Europska komisija, formalno preko Mađarske, želi zaustaviti tu naplatu. Komisija je zato upravo podnijela tužbu protiv Mađarske, tvrdeći da je morala zaustaviti Mol jer pravo EU ne dopušta da kompanija iz jedne članice protiv druge članice vodi takvu međunarodnu investicijsku arbitražu. Uspije li u tome pred Općim sudom EU, stat će između Mola i njihovih potraživanje prema Hrvatskoj.

Europsko pravo

Nije gotovo dok nije gotovo. U dugoj sagi arbitražnih postupaka između Mola i Hrvatske oko Ine pojavljuje se novi element, koji ide na ruku Hrvatske. U središtu svega je zapravo europska pravna stvarnost – ona koja zabranjuje takve inter-EU investicijske sporove, nasuprot američkoj pravnoj poziciji, koja ga ne uzima u obzir. Inače, upravo je taj element apostrofiran s hrvatske strane u svim arbitražama koje se vode ili su se vodile u SAD-u, no bez uspjeha. Sada Komisija, nakon što je upozoravala Mađarsku da konstantno radi protiv EU zakona, ide u vrlo strogu pravnu proceduru – na Sud, gdje optužuje Mađarsku da krši zakone EU. I tu Komisija radi znakovit potez: Mađarsku izravno veže za Mol. Iako kompanija formalno nije klasična državna tvrtka, Komisija je tretira kao društvo pod kontrolom mađarske države jer ne gleda samo vlasnički udio nego stvarni utjecaj: može li država kompaniju nadzirati ili efektivno kontrolirati, je li joj povjerila posebnu javnu ulogu i provodi li ona u praksi državnu politiku. Bruxelles smatra da je kod Mola taj prag prijeđen. Zato Budimpešta, po toj logici, ne može reći da je odlazak pred američke sudove – gdje se ne uzima u obzir EU pravo – bio tek poslovna odluka privatne kompanije s kojom država nema veze.

Mol je naime, u SAD otišao s vrlo konkretnim zahtjevom: da američki sud prizna odluku iz 2022., nakon arbitraže na Washingtonskom Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u sporu oko Glavnog ugovora o plinskom poslovanju. Taj je korak napravio još početkom 2023., a ove je godine i uspio – savezni sud u Washingtonu, unatoč žalbi Hrvatske, arbitražnu je odluku pretvorio u američku sudsku presudu vrijednu oko 286 milijuna dolara. Tako je Mol dobio pravni instrument s kojim može pokušati doći do hrvatske imovine koja bi u SAD-u mogla biti predmet izvršenja.

Komisija od Mađarske traži upravo suprotno. Njezino je stajalište da Budimpešta Molu nije smjela dopustiti da odluku iz nedopuštene intra-EU arbitraže odnese pred sud treće države i ondje dobije učinak koji unutar Unije ne bi mogla imati. Zato je još prije tužbe od Mađarske tražila da poduzme potrebne mjere i prekine Molov plan. U isto je vrijeme upozorila i na drugi slučaj: još je jedna kompanija pod kontrolom Mola pokrenula novu investicijsku arbitražu protiv druge članice EU. Mađarska to, prema ocjeni Komisije, nije učinila. Zato Bruxelles sada više ne traži od Budimpešte da se sama uskladi s pravom Unije, nego od Suda EU da utvrdi da je Mađarska prekršila svoje obveze. Ako Sud prihvati tužbu, Mađarska će morati presudu provesti i ukloniti povredu.

Ako Sud EU-a prihvati tužbu Komisije i utvrdi da je Mađarska prekršila pravo Unije jer Mol nije spriječila da u SAD-u traži priznanje i naplatu arbitražne odluke, Budimpešta će prema članku 260. UFEU-a morati tu povredu ukloniti. Sud joj ne mora propisati kako, ali budući da je problem upravo Molov pokušaj naplate, jedna od mogućih posljedica jest da ga Mađarska mora zaustaviti. Za Hrvatsku bi to značilo da američka presuda na oko 286 milijuna dolara i dalje postoji, kao i žalba koju je Hrvatska protiv nje podnijela, ali bi Mol u međuvremenu mogao biti spriječen da stvarno dođe do novca. Ako Mađarska ni nakon presude Suda EU ne postupi kako joj je naloženo, Komisija može opet pokrenuti postupak i tražiti novčane sankcije.

I ovdje ponovno u središte stupa sad već dobro poznat spor, EU pravo i argument koji Hrvatska koristi u raznim procesima u SAD-u u kojima smatra da odluka i nije mogla biti donesena jer postupak nije mogao biti vođen s obzirom na to da je riječ o sporu unutar pravnog poretka EU, u kojem međunarodna arbitraža nema ovlast intervenirati u regulatorne mjere država članica.

Duga pravna geneza

Pravna je geneza počela kad je 2018. Sud EU u slučaju nizozemskog investitora Achmea, koji je tužio Slovačku na temelju bilateralnog ugovora o zaštiti ulaganja, tvrdeći da su regulatorne promjene u zdravstvenom sektoru narušile njegovo ulaganje, utvrdio da arbitražne klauzule u bilateralnim ugovorima o zaštiti ulaganja između članica EU nisu kompatibilne s pravom EU jer arbitražna tijela nemaju pristup mehanizmu prethodnih pitanja niti su dio sudskog sustava Unije. Druga važna točka bila je 2021., kad je presudom Komstroy Sud EU izričito proširio načelo iz Achmee na Energetsku povelju. Time je uklonjena sva sumnja: ne radi se samo o bilateralnim sporazumima, već o cjelokupnoj investicijskoj arbitraži kad su obje strane iz EU. Završna faza uslijedila je 2024., kada su države članice i EU zajedničkom deklaracijom formalno potvrdile da arbitražne odredbe nikada nisu stvarale valjanu nadležnost u EU sporovima. Time je pravni stav postao i politički i institucionalno usklađen. Ako su i investitor i država unutar EU, riječ je o unutarnjem tržištu, a ne međunarodnom sporu pa zaštita ulaganja mora biti osigurana kroz europski i nacionalni pravni okvir, a ne kroz međunarodne arbitražne tribunale, na što je išao Mol i Mađarska.

najslabije točke

Nije problem samo hakerski napad: Struja, vrućina i voda mogu zaustaviti cijelo poslovanje

Kupujete online?

Dosta vam je upisivanja broja kartice? Stiže jednostavniji način plaćanja