Hrvatska Kinezima, čini se, više nije obećana zemlja. Iako ih je u Hrvatskoj službeno 492, prema podacima Državnoga zavoda za statistiku iz posljednjeg popisa stanovništva, neslužbeno se može čuti kako ovdje živi oko 1000 državljanina te dalekoistočne zemlje.

Na prvu se čini da ih je više, da su brojke premale, ali prema riječima naših sugovornika, Kinezi u posljednje tri godine napuštaju Hrvatsku. Najčešće se vraćaju u Kinu ili pak odlaze u razvijenije zemlje Europske unije. "Napuštaju Hrvatsku iz dana u dan. Neki se vraćaju u Kinu, neki odlaze dalje, u Češku, Poljsku, a neki i u Ameriku. Nema više ljudi, odlaze naši prijatelji, gotovo se više nemamo s kime i družiti", kaže Wenzi Chen, Kinez koji već gotovo 20 godina živi na zagrebačkoj adresi. Gospodin Chen, vlasnik restorana Mr. Chen na Radničkoj cesti, sa suprugom Meiying u Zagreb je došao 1994. godine iz Beča. Vrlo brzo otvorio je restoran i otad je poznati zagrebački ugostitelj. Njegov sin Jian ima "čistokrvni" purgerski naglasak. Za sebe kaže da je dečko iz kvarta. On je u Hrvatsku stigao sa šest godina i ovdje je pohađao školu. U Zagrebu je i zasnovao obitelj. Sa suprugom, rođenom Slavonkom, ima dvoje male djece. On zasad ne planira otići iz Hrvatske. "On se ne može ni vratiti u Kinu. Iako dobro govori jezik, ne zna čitati naše pismo", šali se gospodin Chen na sinovljev račun. Chen stariji će se sa suprugom zasigurno vratiti u svoju domovinu. Kad-tad. Vjerojatno će pričekati da im unuci odrastu, a tada će kupiti kartu za Kinu u jednom smjeru. Ovdje dugoročno ne želi ostati. Iako mu se brat skrasio u Americi, on takvih ambicija nema, nova preseljenja zasad ne dolaze u obzir. Ovdje mu je dobro jer je, kaže, Zagreb mali i miran grad. "Mi smo iz grada srednje veličine po kineskim kriterijima – ima 'samo' sedam milijuna stanovnika, zato nama Zagreb odgovara", ozbiljan je Wenzi Cehn.

Spašavaju ih turisti
Broj kineskih restorana u Zagrebu je gotovo prepolovljen, a njegov restoran Mr. Chen jedan je od "preživjelih". Prema njegovim riječima, od nekadašnjih 17 ostalo ih je samo 10. Ni oni ne posluju dobro. Je li razlog egzodusa Kineza iz Hrvatske kriza ili nešto treće? Uglavnom kriza, kaže gospodin Chen, koji je restoran u Radničkoj pokraj Green Golda otvorio još 2005. godine. Od 2008. promet mu je prepolovljen. Spas mu je, kaže, što Hrvatska postaje sve atraktivnija gostima iz Kine i Tajvana, pa u ljetnim mjesecima, kad mu je najteže, turističke ture iz domovine spašavaju posao. Odgovara li "pravim Kinezima" kineska hrana modificirana Europljanima, odnosno Hrvatima? "Pa naravno", smije se Chen dok cijela njegova obitelj, supruga, sin i još 10 radnika, pomažu impozantnu broju gostiju da se smjeste za ručak i primaju narudžbe. Za lokal u centru metropole koji nudi samo kinesku hranu u 11 sati u radnom tjednu posla ima napretek."I Hrvati su zavoljeli kinesku hranu, većina već jede sa štapićima, premda i dalje nudimo uobičajeni pribor za jelo", kaže Wenzi Chen. No, pravo je pitanje jesu li Kinezi zavoljeli Hrvatsku. Kako tko, no činjenica je da im nitko u proteklih 20 godina nije u tome specijalno pomogao. Kinezi u Hrvatsku mogu doći samo turistički, jer radne vize ne postoje. Žele li raditi, trebaju im radne dozvole, a njih je sve teže dobiti. Tako barem kaže Wenzi."Ja u kineskom restoranu moram zaposliti kuhara iz Kine, a za to trebamo dobiti radnu dozvolu. No, nije ni to više najveći problem. Nitko više ne želi ovdje doći.

Plaće su premale, a troškovi života previsoki. Ljudi znaju da imaju priliku zaraditi dobro u Kini, da za to ne moraju prevaliti pola planeta", iskren je Wenzi Chen. Osim radnih dozvola, Kineze u Hrvatskoj muči što ne mogu kupovati nekretnine. Mogu ih eventualno unajmiti, a to nije njihov modus operandi. Na taj se način, tvrde, ne štedi. A štednja je njihov moto. Nekretnina se može kupiti tek kad se otvori tvrtka, a to je proces koji je u nas oduvijek otežan. Ne samo Kinezima nego i domaćima."Naš restoran radi svaki dan od 11 do 23 sata, zatvoreni smo tek tri dana u godini, na Uskrs, Božić i Novu godinu. I u to vrijeme, tih 12 sati, svi smo ovdje. Cijela obitelj, svi radimo. Nemamo nikakav luksuz. Pobjegnemo možda nekoliko dana ljeti na vaše more, ali u principu štedimo za posjet domovini. Svake godine idemo u Kinu, dok jednom ne odemo za svagda", kaže Chen.Od 492 Kineza u Hrvatskoj, koliko ih je po službenoj statistici, najviše ih živi u Zagrebu. Ima ih i u Rijeci, ali ostatak se skrasio u jednoj od najsiromašnijih hrvatskih regija Slavoniji. Osijek, Slavonski Brod i Vinkovci njihovi su najčešći hrvatski domovi. Tamo se većinom situiraju Kinezi koji vode svoje trgovine. U Zagrebu kineske trgovine preuzimaju domaći ljudi, ali u drugim krajevima Hrvatske, posebice u Slavoniji, ne gube mušterije. Upravo suprotno. "Trgovine jeftinom robom, poput kineske, pune su i u vremenima krize i dosta dobro ide, posebice izvan Zagreba", kaže predsjednik Društva hrvatsko-kineskog prijateljstva Andrija Karafilipović za Poslovni dnevnik.

Zatvoreni za investicije
Kinezi u Hrvatskoj, oni koji su ostali, štedljivi su, skromni i vrijedni ljudi, kaže i on. Tako su naučili živjeti u Kini. Navikli su pomagati jedni drugima, posebice u obitelji, tako je 90-ih i stigao veći val Kineza. "Kinezi su imali dobro mišljenje o svim postsocijalističkim zemljama, posebice o Hrvatskoj. Smatrali su kako je naša zemlja uzela ono najbolje iz socijalizma i tržišne ekonomije, a radne dozvole za njih nisu bile problem, barem ne tada. Došla bi prvo jedna obitelj, pa su štedjeli da bi pomogli drugoj da dođe i tako se uskoro stvorila cijela kineska zajednica", prisjeća se Karafilipović. No, imali su i problema, posebice s administracijom. Za svaki dokument morali su naći prevoditelja, a kada bi, primjerice, koristili takve "usluge", morali bi platiti papreno. Gdje god je tko stigao, zarađivao je na "uslugama" za Kineze.Kinezi u Hrvatsku ne dolaze da bi ugodno živjeli, dolaze raditi, slaže se i mladi Yunong Hao, koji u Hrvatskoj studira pravo i radi kao prevoditelj za kineski.

"Gotovo svaka kineska obitelj u Hrvatskoj ima ili trgovinu ili restoran i svi su se naviknuli raditi po cijele dane. No, činjenica je da je kriza utjecala i na njih. Svi su suočeni s padom prometa, ali više od toga ih muče promjene porezne politike i fiskalizacija, žale se da će ih to dotući. To su glavni razlozi zbog kojih većina onih koji su ostali ovdje razmišlja o povratku kući ili pak o nastavku negdje drugdje, u Poljskoj ili Češkoj. Te su dvije države s Kinom potpisale strateške sporazume o suradnji i, koliko mi je poznato, mogućnosti za kineska ulaganja tamo su brojne, a Kinezi su dobrodošli", kaže Y. Hao za Poslovni dnevnik. A koliko Hrvatska "voli" Kineze, dodaje, pokazuje i činjenica koliko smo otvoreni za njihove investicije. "Nema ni jedne, a koliko je samo poslovnih ljudi iz Kine došlo u Hrvatsku baš s tom namjerom… Da je barem Hrvatska nešto ponudila Kinezima, neki proizvod, pa da se ti silni kontejneri koji ovdje dolaze puni kineske robe ne vraćaju prazni", kaže Hao. 

Španjolska: za 160.000 eura – državljanstvo

Masovno kupuju nekretnine

U Španjolskoj danas živi oko 170.000 kineskih imigranata koji, za razliku od domaćina, ne osjećaju toliko breme krize. Oni su se naviknuli, poput svojih sunarodnjaka u Kini, pa i u Hrvatskoj, živjeti s vrlo malo novca. Štedljivi su i radišni, pa su tako uspjeli i prebroditi ekonomsku krizu. A tome je pripomogao, piše New York Times, i jak konfukcijski model obiteljske odanosti. Kineske obitelji jedne drugima i te kako pomažu. Manje su od španjolskih ovisne o pomoći vlade. Za Kineze je obitelj socijalna država, socijalna institucija i banka, poručuju sugovornici New York Timesa. Oni jedni drugima pomažu, kreditiraju se bez kamata, rade 16 sati na dan, ne žale se kad preživljavaju na mrvicama hrane i dok mi je nadnica minimalna. Sve to, kažu, dio je njihova uobičajenog statusa imigranta u stranoj zemlji. Zato šute i rade, pritom uspijevaju zaraditi i uštedjeti više od Španjolaca. Njihov je uspjeh prepoznala i vlada u Madridu, koja je odlučna privući i druge kineske, ali i ruske, državljane u svoju zemlju. Za svaku investiciju veću od 160.000 eura španjolska vlada nudi državljanstvo. Zasad u tome prednjače Kinezi. Od 8613 stranaca koji su počeli poslovati u Španjolskoj u posljednjih 10 mjeseci 30 posto njih bili su Kinezi. Prema informacijama posrednika za prodaju nekretnina, najbrojniji strani kupci kuća u Španjolskoj upravo su Kinezi.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

U Srbiji u tijeku velika seoba

Trgovci odlaze u Poljsku, dolaze građevinari

U Srbiji je u tijeku seoba Kineza. Dok trgovci pakiraju prtljagu i odlaze, jer je kupovna moć stanovništva toliko pala da više nemaju novca ni za jeftinu robu, dolaze kineske građevinske tvrtke. Trgovcima je bilo najlakše doći u Srbiju jer je Miloševićev režim ukinuo vize za Kineze, a beogradska vlast im je dala lokaciju u gotovo praznom trgovačkom centru. Zlatno doba za trgovce je prošlo. Sada Kinezi odlaze najviše u Poljsku i afričke zemlje. Za njima će tugovati vlasnici nekretnina koji su lokale od 20-ak kvadrata iznajmljivali za 2500 eura na mjesec.U Beogradu kineska kompanija CRBS gradi most na Dunavu, koji će završiti do jeseni 2014. Vrijednost radova s prilaznim cestama je 260 milijuna eura. Od tog iznosa kineska Exim banka kreditom financira 85 posto. Kamata je tri posto i znatno je niža od one po kojoj se Srbija zadužuje kod ruskih zajmodavaca. Rok otplate je 15 godina s počekom od tri godine. Kineska strana pristaje umjesto vraćanja kredita naplaćivati cestarinu, odnosno ući u koncesiju.Kineske kompanije dobivaju poslove jer je njihova vlada odlučila u zemljama jugoistočne Europe investirati 10 milijardi eura s ciljem širenja na ostatak Europe. Kako sada stvari stoje, najveći dio tog novca završit će u Srbiji. Kineske tvrtke potpisale su sporazum o sudjelovanju u gradnji dviju dionica na autocesti prema Crnoj Gori te na cestovnom prstenu kojim će Srbija biti umrežena od sjevera do juga i od istoka do zapada. Vrijednost tih radova procjenjuje se na više od 500 milijuna eura. Kineskim kreditom od 300 milijuna eura financira se gradnja jednog bloka TE Kostolac, a izvođač radova je također kineska tvrtka. Kineske tvrtke natječu se i za gradnju drugih energetskih objekata. CBRC već je procijenio kako će nekoliko godina imati posla u Srbiji, pa je u Beogradu otvorio ured iz kojega će ugovarati poslove u drugim europskim zemljama. Kineska građevinska korporacija FSDI dala je ponudu za završetak gradnje novoga beogradskog željezničkog kolodvora. Spremna je da joj radovi budu nadoknađeni iznajmljivanjem 150 tisuća četvornih metara poslovnog prostora u sastavu kolodvora. (R. Petković/VLM)