Visoka porezna opterećenja i socijalni doprinosi te komplicirana birokratska procedura glavni su razlozi za neprijavljeni rad u Europskoj uniji, gdje pet posto radnika priznaje da plaću dobiva “na ruke”, priopćila je Europska komisija. EK je objavila dokument u kojem predlaže mjere za borbu protiv neprijavljenog rada i posebno izdanje Eurobarometra, koji pokazuje da je rad na crno puno češća pojava na jugu i istoku, nego na sjeveru i zapadu Europske unije. “Siva ekonomija podriva financiranje sustava socijalne sigurnosti, ometa provedbu odgovarajuće ekonomske politike i može dovesti do socijalnog dumpinga”, izjavio je povjerenik zadužen za zapošljavanje Vladimir Špidla.Špidla je izrazio zabrinutost budući da nema nikakvih znakova da se stanje poboljšava. “Nema nijednog znaka koji bi ukazivao da se ta pojava smanjuje, naprotiv, u nekim sektorima i kod nekih vrsta zaposlenja to se povećava”, rekao je povjerenik. Pod neprijavljenim radom Komisija podrazumijeva svaku zakonom dopuštenu djelatnost, koja nije prijavljena nadležnim vlastima. U to dakle ne ulaze kriminalne aktivnosti, koje također donose znatan profit. Ovo je prva anketa koja je provedena u cijeloj Uniji s 27 članica na temu neprijavljenog rada. Budući da je riječ o pilot-istraživanju, Komisija upozorava da rezultate treba oprezno intepretirati i da su brojke u stvarnosti veće nego što je anketa pokazala. Glavni razlog koji ljude navodi na rad na crno jest obostrana korist koju izvlače i korisnik i pružatelj usluge, primjerice, izbjegavanjem poreza. Neprijavljeni radnici su najčešće studenti, nezaposlene i samozaposlene osobe, a najčešće je riječ o uslugama održavanja kućanstva i skrbi za osobe, građevinarstvu i trgovini na malo.

Mjereno brojem radnih sati, rad na crno puno je izraženiji na jugu i istoku, nego u ostalim dijelovima Europe. Taj dio kontinenta odskače i kada je u pitanju raširenost plaćanja “na ruke”, posebice u građevinarstvu – procjenjuje se da se u tom sektoru u tim dijelovima Europe dvije petina ukupnih plaća isplati izravno na ruke. Anketa pokazuje da ljudi koji rade na crno i koriste usluge radnika na crno i inače lakše toleriraju društveno neprihvatljiva ponašanja. Također se pokazuje da je rad na crno ljudima prihvatljiviji od primjerice vožnje bez karte u javnom prijevozu ili primanja socijalne pomoći kada se na nju nema pravo. Visokoobrazovani ljudi i oni koji imaju iznadprosječne prihode skloniji su kupovini robe ili usluge na crno, kaže Komisija. Anketa pokazuje da neprijavljenog rada najviše ima u Bugarskoj – preko 35 posto BDP-a otpada na rad na crno, zatim u Grčkoj, preko 20 posto, u Litvi 18,9 posto, Rumunjskoj (procjena varira između 16 i 21 posto). S druge strane, u Austriji na rad na crno otpada samo 1,5 posto BDP-a, u Nizozemskoj i Britaniji 2 posto, Belgiji tri do četiri posto. Komisija ističe da i prijelazna razdoblja tijekom kojih radnici iz novih članica EU ne mogu legalno raditi u starim članicama također pridonose radu na crno. Sloboda kretanja radnika jedna je od četiriju sloboda na kojima počiva unutarnje tržište EU-a. Međutim, veći dio starih država članica tražio je i dobio sedmogodišnje razdoblje tijekom kojeg to pravo ne vrijedi za radnike iz novih zemalja članica. Komisija predlaže da se u borbi protiv toga problema, između ostaloga, snize porezna opterećenja na rad i pojednostavi birokratski postupak, zatim da se preispitaju prijelazna razdoblja koja se odnose na slobodu kretanja radnika te poziva zemlje članice da razmjenjuju međusobna iskustva koja imaju veze s tim problemom. Neke su zemlje proteklih godina smanjile porezna opterećenja i uvele minimalni neoporezivi prihod, međutim, na razini Europske unije ti su pomaci još uvijek skromni. Dio zemalja je pojednostavio administrativne postupke i regulirao usluge u kućanstvima, što je primjerice u Belgiji dovelo do otvaranja 40.000 radnih mjesta. “Premda su se neke nacionalne inicijative protiv rada na crno pokazale isplativim, moramo na razini EU-a pojačati našu aktivnost i poduzeti odlučujuće mjere”, rekao je povjerenik Špidla.
(H)