Promet u maloprodaji u svibnju je bio čak petinu realno slabiji nego u istom mjesecu prošle godine, a pogoršavanje trendova petomjesečni je skor trgovine produbilo na realnih minus 17 posto, odnosno nominalno minus 15 posto.

Ti podaci samo su novi u nizu alarmantnih indikatora na koje se Vlada premijerke Jadranke Kosor nikako ne bi smjela oglušiti već prilikom ljetnog rebalansa kao prve i najžurnije zadaće nove postave Vlade. A na tom tragu bila su, uostalom, i javna upozorenja koja je u svom istupu u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti dan prije iznio guverner HNB-a Željko Rohatinski. Ukratko, najnoviji podaci o ‘raspoloženju’ potrošača mjerena prometom u maloprodaji jasno sugeriraju da se u pristupu rebalansu ne treba previše nadati da će na jesen situacija s javnim financijama i državnoj blagajni biti lakša. Dapače, dosadašnji tijek punjenja proračuna i podbačaja glavnih poreznih izvora sugerira da bi proračunski manjak na kraju godine prije mogao biti za dvije-tri milijarde kuna veći od trenutnih procjena koje se uglavnom vrte oko 14 milijardi kuna. I guverner Rohatinski je upozoravajući na goleme potrebe financiranja deficita i refinanciranja obveza države tijekom ove godine provukao tezu kako se postojeće procjene proračunskog manjka koji treba financirati oslanjaju na projekcije prihoda koje su bez naznaka poboljšanja. Iz prvih konzultacija Vlade premijerke Jadranke Kosor u vezi s rebalansom proračuna dalo se zaključiti kako bi njezino vodstvo još malo vrdalo i blagim rezovima kupovalo vrijeme do odlučnijih poteza najesen. Prvi sastanci na razini vrha HDZ-a i koalicijskih partnera nagovijestili su, naime, da se rashodi u ovom koraku kane srezati za milijardu kuna, iako u Ministarstvu financija ustrajavaju na tome da su i dalje u opticaju tri varijante rebalansa. Ostaje poželjeti da je tako i da će se smoći snage za nepopularne poteze već u ovom koraku. Oni se ne mogu izbjeći ni uz moguće posezanje za povećanjem prihodnih stavki, kroz povećanje PDV-a za postotak-dva, odnosno do 24 posto (što bi u tri mjeseca donijelo do milijarde kuna prihoda), uvođenjem trošarina u području mobilne telefonije te jače naplate koncesija poput onih na turističko zemljište, što navodno zagovaraju koalicijski partneri u Vladi.

Preostalo je malo vremena do kraja godine, a samo povećavanjem prihoda bez racionaliziranja potrošnje, problemi se samo odgađaju. Ako tek najesen uslijedi jače zadiranje u rashode, za zadiranje u socijalna prava odnosno plaće i mirovine ostala bi samo dva mjeseca primjene, a to ne može dati značajnije ili barem ne dovoljne efekte. Rezovi su nužni i zbog efekta istiskivanja privatnog sektora na račun velikih potreba države za financiranjem deficita. Upravo zbog toga guverner je iznio vrišteću brojku od 28 milijardi kuna obveza sektora države tijekom (cijele) 2009. godine po različitim oblicima zaduživanja, mimo onih koje nameće proračunski manjak, koji bi u opciji blagih rezova i svođenja na 4 posto BDP-a bio na razini 12 milijardi kuna. Iako je polovica potreba za (re)financiranjem obveza države o kojima je govorio guverner već zatvorena (do kraja godine preostaje obnoviti 10 milijardi kuna trezorskih zapisa te oko 2 milijarde kuna mostnog kredita UniCredita, kao i oko milijardu kuna obveza po inodugu), jasno je da i za drugi dio godine preostaje za refinancirati goleme iznose za što je nužno povjerenje investitora. Povećanje manjka izgledima za daljnje uspješno refinanciranje sigurno ne pridonosi, a domaće tržište i nema dovoljno kapaciteta. Ukratko, država mora učiniti sve da zadrži kredibilitet koji će joj omogućiti još jedan izlazak na europsko tržište, jer dometi dalekoistočnog nisu dostatni.