Vlasnici poljoprivrednih gospodarstava sve su stariji, produktivnost niska, proizvodnja sve manja…, a ako su se i polagale nade u mlade generacije koje dolaze, dugogodišnji problemi hrvatskog agrara i stav kako se u nas ništa ne isplati, čini se, sve su im manja motivacija za visokoškolsko obrazovanje u poljoprivredi i šumarstvu.
Sve manja zainteresiranost srednjoškolaca za fakultete poljoprivrede i šumarstva, kako ih popularizirati, koji su najveći izazovi, koliki je doprinos edukacije, stručnih i znanstvenih znanja na tom području…, bile su samo neke od tema druge Agro debate Poslovnog dnevnika u kojoj su sudjelovali dekan zagrebačkog Agronomskog fakulteta prof. dr. sc Aleksandar Mešić, dekan Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije prof. dr. sc. Josip Margaletić te novoizabrani dekan osječkog Fakulteta agrobiotehničkih znanosti prof. dr. sc. Tomislav Vinković.
Kako privući studente
Uskoro su novi upisni rokovi za te fakultete. Mešić kaže kako imaju različite promotivne aktivnosti kako bi studentima pokazali kako je agronomija lijepa i atraktivna struka i kako se od nje, unatoč brojnim problemima o kojima se često govori, može i dobro živjeti, a opet – lanjski je odaziv bio tek nešto malo iznad polovice upisne kvote.
“Demografski trendovi su neumoljivi. Vrlo je teško za jednu struku koja u društvu nije atraktivna za upis na fakultet privući veći broj studenata”, ističe Mešić.
Slična situacija je, čulo se, i na osječkom Fakultetu agrobiotehnoloških znanosti. Kad je riječ o Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije, potrebe hrvatskog šumarstva su izuzetno velike, posebno za razdoblje od idućih 15 godina kada se očekuje smjena generacija, objašnjava dekan Margaletić. Samo u Hrvatskim šumama, koje su najveći poslodavac u tom sektoru, u idućih se pet godina očekuje smjena/umirovljenje 70 posto zaposlenih, od kojih je 40 posto s fakultetom, što su veliki iskoraci i veliki zahtjevi za strukom.
Margaletić ističe kako su taj potencijal prepoznali još prije sedam, osam godina kad su “dotakli dno”. Nakon toga krenule su intenzivne kampanje koje svake godine daju bolje rezultate. Lanjske akademske godine popunjenost kvote prijediplomskog studija šumarstva bila je 98 posto, drvne tehnologije 96, a urbanog šumarstva, koje je najmanje atraktivno zbog nekoliko sličnih studija, 61 posto. Čak 48 posto teritorija RH pokrivaju šumski ekosustavi, što najbolje govori o važnosti tih struka.
Izvođenje studija iz područja poljoprivrede je dosta skupo, a kako nije atraktivno, gubi utrku i s činjenicom da se zahvaljujući lokalnoj politici puno učilišta otvara i u lokalnim sredinama koje “otimaju” studente Zagrebu i Osijeku. Kad je pak u pitanju stipendiranje studenata, Osijek ima privilegiju da studente biotehničkih znanosti iz Slavonije, Baranje i Srijema stipendira Ministarstvo poljoprivrede s 1327 eura po godini, što iz Zagreba smatraju nedopustivim.
“Studenti zagrebačkog Agronomskog fakulteta izuzetno su ogorčeni jer smatraju da ih Ministarstvo dovodi u veoma diskriminirajući položaj spram drugih kolega. Trebalo bi ujednačiti takvu praksu i omogućiti i drugim studentima da ih na isti način dobiju”, napominje Mešić. Tim više jer se radi o djeci koja dolaze i s potresom stradalih i s nerazvijenih područja. No, već pet godina, tvrdi, slušaju obećanja koja nikad nisu realizirana. Pritom ističe i kako je zagrebačka Agronomija u top 100 fakulteta na Šangajskoj listi.
Da načini financiranja fakulteta te stipendiranja studenata trebaju biti bolji i izdašniji, slažu se sva tri dekana čiji studenti najvećim dijelom “pokrivaju” ruralne krajeve. “Ako hoćemo govoriti o demografskoj obnovi, ako hoćemo govoriti konkretno općenito o poljoprivredi, poticanju i razvoju u tim krajevima, onda su to definitivno stvari koje moraju biti visoko pozicionirane i jasno definirane u strateškim ciljevima RH”, slažu se dekani.
‘S fakulteta na polje’
Druga stvar je suradnja s gospodarskim sektorom. Osječki fakultet, ocjenjuje Vinković, danas ima više od 40 ugovora s gospodarskim subjektima, u prvome redu za obavljanje stručne prakse studenata, tako da je, dodaje, povezanost između fakulteta i samih gospodarskih subjekata po pitanju budućeg zaposlenja jako dobra, a neki poslije uspješno vode svoje tvrtke ili se vraćaju na obiteljska gospodarstva.
“Cilj bi nam svima trebao biti da za dobrobit hrvatske poljoprivrede potičemo poduzetništvo kod tih mladih ljudi. Zasigurno nam treba kvalitetan kadar u velikim poduzećima u Hrvatskoj te u ministarstvima u kojima se kreira poljoprivredna politika. No, ono na što pokušavamo staviti težište je samozapošljavanje i otvaranje novih radnih mjesta, čime najviše možemo pridonijeti stabilnosti poljoprivredne proizvodnje, a isto tako i naseljavanju ruralnog područja” ističe Mešić, koji se hvali kako njihovi studenti, primjerice, imaju šansu da praksu odrade u brojnim poduzećima u Hrvatskoj – i inozemstvu, čak i u kalifornijskim vinogradima obitelji Grgić.
Na zagrebačkoj Agronomiji, doznajemo, u ovome trenutku razrađuju i model “s fakulteta na polje” – da se mlade potakne da sami osnivaju svoje OPG-ove i svoja poduzeća te da se im se kroz postojeće mjere za poticanje ruralnog razvoja i poljoprivrede daju određene porezne olakšice i omogući da dođu i do poljoprivrednog zemljišta. “Glavni razlog niske konkurentnosti hrvatske poljoprivrede je nedostatak obrazovanih ljudi”, zaključio je Mešić.
