Vitomir Begović, predstojnik Vladina ureda za socijalno partnerstvo, otvorio je sezonu kadrovsko-političkih transfera ne čekajući postizborno razdoblje koje će donijeti val sličnih odluka. Nakon 10 godina ostavlja fotelju prvog sindikalca Banskih dvora i (ne)očekivano se smješta u koncernu Agrokor, u sektoru upravljanja ljudskim potencijalima.

Poput većine sindikalaca, Begović karijeru nije dugo razvijao u realnom sektoru. Prvo radno mjesto našao je u Tehnomerkuru Karlovac, gdje se nije dugo zadržao. Otisnuo se u politiku, izabran je za mjesnog predsjednika Saveza socijalističke omladine. Kako mu je nakon isteka mandata 1982. Tehnomerkur ponudio samo povratak na bivše radno mjesto, iza pulta trgovine, intervenirali su lokalni politički moćnici te je postao profesionalni predsjednik karlovačkih nogometaša. Nedugo potom je u Gradskom sindikalnom vijeću Karlovca, što mu je odskočnica za ulazak u sam vrh središnjice Saveza samostalnih sindikata (SSSH) na zagrebačkoj adresi. Tu ostaje do 2001., kada ga u mandatu Račanove koalicijske Vlade imenuju šefom Ureda za socijalno partnerstvo. O(p)stao je na toj poziciji ne samo u jednokratnom mandatu SDP-a nego i svih osam godina u kojima je kormilo Vlade pripadalo HDZ-u.Begović je u izjavi za Novi list ustvrdio da je nakon 10 godina uspješna koordiniranja socijalnog dijaloga odlučio potražiti “novu poziciju koja mu osigurava napredak u poslu”. U utorak je o prelasku u Agrokor izvijestio sve sindikalne lidere, koji nisu skrivali iznenađenje. Kuloari, međutim, bruje da je Begović otišao kako ne bi bio smijenjen jer bi, u slučaju pobjede Kukuriku koalicije, tvrde, morao pakirati kofere. Nije prvi Agrokorov sindikalac. Tamo je prešla i Ana Knežević, bivša predsjednica Sindikata trgovaca, ali i središnjice SSSH, pošto je smijenjena.