Čini se da je odzvonilo praksi obračunavanja visokih troškova opomena na neplaćene račune prije pokretanja ovrha! To uključuje i samu visinu troška i učestalost slanja opomena potrošačima vezano uz bankarske kredite, a kako stoje stvari, prve će se snižavati pojedine naknade koje Financijska agencija naplaćuje u ovrsi na novčanim sredstvima.

Na Okruglom stolu na temu “Opomena – blokada – kako izići iz začaranog kruga” u Ministarstvu gospodarstva, premda nije bilo predstavnika Hrvatske narodne banke, iznešen je ključni podatak da HNB kao regulator intenzivno radi na reviziji bankarskih naknada te će ovih dana iznijeti novosti. Istodobno je predstavnik Ministarstva financija najavio da taj resor kreće u promjene svojeg pravilnika koji regulira visinu Fininih naknada. Ministrica Martina Dalić kani sniziti trošak koji se plaća za presliku stanja tražbine iz očevidnika o redosljedu plaćanja. Taj trošak sada iznosi 40 kuna (bez PDV-a) i plaća se po stranici. To će smanjiti trošak ovrhe za dužnika koji Fina ubire po osnovi više naknada, a ukupno on stoji 175 kuna za dužnika koji na svojem prvom računu nema dovoljno novca za podmirenje.

No, treba napomenuti da je riječ samo o jednoj stavci u ovrsi koja pojeftinjuje, a da situacija po pitanju prisilne naplate nije nimalo svijetla: Fina je tijekom ove godine izdala 112.000 obavijesti poslodavcima za otvaranje posebnog računa za dužnike na koja im sjedaju zaštićena primanja. Javni bilježnici u prvih devet mjeseci ove godine su izdali oko 400.000 rješenja na temelju vjerostojne isprave, dok su rješenja o ovrsi navodno brojnija. Doda li se tome podatak da su notari od preuzimanja te nadležnosti do kraja 2010. izdali ukupno 2.139.664 takvih rješenja, a da je temeljem prigovora dužnika samo 5,9 posto završilo u parnici, dobiva se jasna slika o količinama neplaćenih i pritislih dugova i dužničkom mentalitetu koji vlada u zemlji. Upravo zbog toga je na skupu u više navrata istaknuto da nitko ne želi štititi one koji ne plaćaju, nego se mora novom regulativom – a najbolja je sektorska, zaštititi potrošače koji inače uredno plaćaju svoje obveze, a doživljaju da ih se visokim troškovima opomene penalizira. Neki slučajevi su drastični. Iako opomenu kao institut kojim vjerovnik podsjeća dužnika da plati svoj dug nakon što je došao u zakašnjenje određuju opći uvjeti poslovanja, negativan je primjer Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

On ne šalje opomenu radi naplate dopunskog zdravstvenog osiguranja, nego nakon nekoliko nepalćenih rata raskida ugovor i traži povrat ugovorene obveze bez prava na dopunsko osiguranje. S druge strane, bankarske opomene za kredite ne bi smjele biti sredstvo zarade, rečeno je na skupu, uz navođenje primjera da pojedine banke u jednom mjesecu šalju po tri opomene (50 kn, 50 kn i 70 kn) ili su učestale njihove razlike u cijeni (prva opomena 50 kn, druga 100 kn, treća 150 kn). Za razliku ood bankarskog sektora, stekao se dojam o uređenosti telekomunikacijskog. Zakon o elektroničkim komunikacijama određuje da operator može raspolagati sa osobnim podacima svojih krajnjih korisnika kako je to regulirano Zakonom o zaštiti osobnih podataka. Kad kompanije iz tog sektora donose svoje opće uvjete poslovanja navode svrhu u koju će raspolagati s osobnim podacima korisnika. Potpisom takvog ugovora korisnik pristaje da se njegovi podaci predaju i agencijama za naplatu potraživanja. No, HAKOM je zabranio naplatu troškova takvih agencija. Na skupu je naveden i dobar primjer prakse HT-a koji prvu opomenu u godini ne naplaćuje, druga stoji 9 kuna, a ima mogućnost besplatne eletkronskom poštom, SMS-om i Envoxom. Inače, potrošačke udruge zatražile su u veljači da Ustavni sud ocjeni ustavnost dijela odredbi Zakona o obveznim odnosima, Zakona o kreditnim institucijama i Zakona o potrošačkom kreditiranju.