Vladin konačni prijedlog izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZPK) višestruko je neustavan i diskriminatoran. Kršenjem načela zabrane retroaktivnosti i obveze poštivanja sklopljenih ugovora potiče eskalaciju pravne nesigurnosti. Vodi prema nestanku određenih kreditnih proizvoda gurajući dio ljudi na sivo tržište… To su glavni prigovori koje je Hrvatska udruga banaka u ime svojih članica sažela u priopćenju za javnost nakon današnje sjednice Izvršnog odbora HUB-a na kojoj se raspravljalo o tom (konačnom) zakonskom prijedlogu. Izvršni odbor HUB-a, kažu, želi upozoriti hrvatsku javnost te nadležna tijela i institucije na ozbiljne manjkavosti konačnog prijedloga zakona koji je “višestruko protivan načelima i odredbama Ustava RH. 

Podsjetimo, prema Vladinu konačnom prijedlogu koji bi uskoro trebao u drugo čitanje, većina je prigovora i prijedloga iz redova bankara odbačena. Točnije, prihvaćeni su tek neki sporednoga značaja, kao što je dodavanje trezorskih zapisa na listu prihvatljivih parametara pri ugovaranju promjenjive kamatne stope. Žestina njihove reakcije, naravno, govori ponešto i o očekivanim financijskim efektima primjene ZPK prema zamislima Vlade. Navodno su u središnjoj banci izračunali da bi ceh za poslovne banke na godišnjoj razini mogao biti oko 100 milijuna eura, tj. oko 750 milijuna kuna. Uz već prilično narušenu profitabilnost to predstavlja značajan dodatni udar, pogotovo imajući na umu da su ovaj mjesec na snagu stupila i postrožena HNB-ova pravila o klasifikaciji plasmana, kao i da predstečajne nagodbe neće biti bez utjecaja na poslovne rezultate banaka. 

Među važnijim odbačenim prijedlozima banaka je onaj kojim su one nudile rješenje za problem stambenih kredita u ‘švicarcima’, tj. stambenih kredita ugovorenih u valuti čiji je tečaj tijekom otplate porastao više od 20 posto. Banke su, pojednostavljeno, nudile da se za vrijeme tih izvanrednih okolnosti primijeni prosječna kamatna stopa za tu vrstu kredita umanjena za 20 posto. U Ministarstvu finacija ostali su pri prvotnom prijedlogu povratka na početne uvjete, pri čemu je posebno sporno pitanje fiksne marže, koje u vrijeme odobravanja tih kredita zapravo nije bilo, a nova pravila inzistiraju na utvrđivanju promjenjivih kamata upravo kroz definiranje referentne kamate (parametra) i fiksne marže. Nesporazumi oko fiksne marže, međutim, nadlaze konkretni slučaja s kreditima u CHF. Za banke je očito slaba utjeha što je Vlada odbila i prijedlog Odbora za zakonodavstvo koji je čak predlagao da se zaštitne odredbe za potrošače prošire tako da se umjesto na aprecijaciju tečaja veću od 20 posto primijeni već pri rastu tečaja većem od 15 posto. 

Evo i liste HUB-ovih argumenata protiv Vladina prijedoga izmjena ZPK: 

• a) konačni prijedlog zakona ne poštuje ustavno načelo trodiobe vlasti,
• b) njime se “de facto” devalvira Zakon o obaveznim odnosima i postojeći ZPK,
• c) bez ustavnopravnog opravdanja retroaktivno se intervenira u sklopljene ugovore,
• d) bez ustavnopravnog opravdanja ograničava se poduzetnička sloboda,
• e) članak 11a (stavak 5) višestruko je diskriminatoran; u nejednak položaj stavlja štediše (kreditore) i dužnike,
• f) diskriminira ne samo zajmoprimce u jednoj valuti u odnosu
• na one u drugim valutama nego stavlja u nejednak položaj i dužnike u istoj valuti, ovisno o slučajnim okolnostima u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu
• g) prijedlog je neprovediv, pri čemu teret neprovedivosti pod prijetnjom sankcija stavlja samo jednoj ugovornoj strani (kreditoru), što je samo najzornija ilustracija višestruke neustavnosti Prijedloga,
• h) ograničavanje kamatnih stopa suprotno je praksi EU i preporukama EK te vodi do nestanka određenih kreditnih proizvoda, a posljedično dio populacije potiskuje na sivo tržište.