Osim povećanja PDV-a, Vlada Zorana Milanovića posegnula je za još jednim receptom prethodne Vlade u jačanju prihodne strane proračuna. Vraća Kosoričin namet mobilnim telekom operaterima, ali u preraspodjelama tereta krize i uzimanju ‘onima koji imaju’ Kukuriku najavljuje i korak dalje – solidarno odricanje očekuje od banaka. Za većinu vodećih bankara ovo je tjedan zimskog odmora i skijanja pa su mahom ostali zatečeni u četvrtak najavama ministra financija Slavka Linića kako “bankare čekaju teški trenuci” te kako bi im Zakon o financijskom poslovanju koji se priprema mogao biti “teška obveza”.

Objašnjavajući da je trenutno na odmoru i da nije baš u tijeku, jedan od bankara iz prve petorke samo je usput i načelno rekao kako će nas “svako neracionalno i neobično oporezivanje samo učiniti još manje atraktivnim za ulaganja, a ionako nas nema na radaru relevantnih investitora”. Država je, kaže Linić, spremna za spašavanje radnih mjesta i proizvodnje odreći se dobrog dijela svojih potraživanja, a na istome će inzistirati i od najvećih vjerovnika – banaka. Prema njegovim riječima, “dobar dio njihovih potraživanja stavit će se u funkciju granske konsolidacije gospodarstva, a taj teret neće biti lagan za financijski sustav’. Premda je o planovima progresivnog oporezivanja imovine u stečaju kao mehanizmu kojim bi se banke ”dodatno potaknulo na kooperativnost“ već bilo naznaka, Vladini planovi još uvijek djeluju dosta apstraktno pa dio ekonomskih analitičara drži da bi se i te najave mogle pokazati preuranjenima. Stoga izražavaju sumnju u to da će se realizirati. Linić se, čini se, uzda u ”više nego dobre odnose s bankarima koji su u fazi priprema preuzimanja vlasti pokazali i više nego dobro razumijevanje stanja u domaćem realnom sektoru”. No, ako će Zakon o financijskom poslovanju (kao i plan progresivnog oporezivanja imovine u stečaju) za banke biti udar na profite, ti će odnosi zasigurno na kušnju, neovisno o Linićevim nadobudnim tvrdnjama da se međusobno sigurno mogu razumjeti jer imaju isti cilj – zdravo gospodarstvo.

Problem je što gotovo sve iole značajnije banke u nas imaju (privatne, strane) vlasnike čiji je redoslijed ciljeva ipak nešto drukčiji. Kako god bilo. Linić se ne boji da bi banke, u slučaju da im se nametne neželjeni teret spašavanja poduzeća, mogle zakomplicirati život Vladi zbog njezinih velikih potreba za zaduživanjem? Uspije li Vlada u svom nastojanju da smanji deficit, sve će se manje morati oslanjati na bankarski sektor, a više će se okretati financijskom tržištu. Jednako tako, ministar je uvjeren da cijela ta priča o čišćenju u gospodarstvu i bilancama banaka neće rezultirati rastom kamata niti ima potrebe da se na taj način gleda na to pitanje, a pritom je ponovio mantru o konsolidaciji gospodarstva kojom se omogućuje okretanje investicijama. Kao i niz drugih ideja s kojima je Vlada dosad izašla, i najnovija je lansirana bez dovoljno elemenata za suvisle procjene pa se u većini banaka ni ne žele upuštati u javne komentare. Ona se predstavlja kao nešto što bi trebalo biti na tragu svojevrsnog američkog modela stečaja koji tjera vjerovnike i dužnike da se pokušaju dogovoriti u izvansudskim nagodbama prije pokretanja stečaja ili tijekom njega, s tim da se država posrednički uključuje kad se u tome ne uspijeva. No, kad su posrijedi dužnici i vjerovnici, iz bankarskih redova kažu kako je Vlada i odnosom prema ovršnom zakonu napravila suprotno od poželjnog.