Prva dodjela nagrada najboljim izvoznicima, koje je organizirala udruga Hrvatski izvoznici, zbunila je, pa i razljutila neke gospodarstvenike, jer među laureatima nema njihovih velikih i poznatih tvrtki. I mi smo u HIZ-u, kaže Darinko Bago, predsjednik HIZ-a i predsjednik Uprave Končar-Elektroindustrije, bili iznenađeni rezultatom. Za nominacije su, nastavlja, postavljeni kriteriji da je posljednje dvije godine poslovanje bilo pozitivno i da je tvrtka pretežiti izvoznik, što nas dovodi u vrlo interesantnu situaciju. Ako pogledate listu prvih deset najvećih poduzeća u Hrvatskoj, većina su pretežiti uvoznici, a neki uvoze po pet ili šest puta više nego što izvoze.

I prije tri godine, kad je osnivan HIZ, iznošene su slične brojke, što znači da se u međuvremenu situacija nije bitno promijenila.
Na žalost, ne.
Osim zalaganja izvoznika da se tečaj ne dira? Nekad ste se i vi zauzimali za promjene tečaja.
Apsolutno, i ne samo kao predsjednik HIZ-a već i kao predsjednik Končara. Prije deset godina, kad je trebalo i kada se moglo, u Hrvatskoj nije bilo ozbiljne spremnosti napraviti nešto po pitanju tečaja. Današnja uvezanost hrvatskog u gospodarstvo EU toliko je visoka da smo praktično njezin dio. Oko 80 posto svih roba koje se uvozi ili izvozi plaća se u eurima. Prema našim analizama i oko 80 posto platnog prometa usluga odvija se u eurima. Kreditna zaduženja dominantno su vezana uz deviznu klauzulu, uz euro. Prije deset godina situacija je bila drugačija. Sve to govori da smo prije imali jak argument da nešto napravimo sa tečajem, ali su te mogućnosti zadnjih godina nestale. Ukupno zaduženje hrvatskih građana i poduzeća je na razini 215 milijardi kuna. Svi ugovori s bankama imaju deviznu klauzulu i da kuna devalvira za 10 posto, isti tren dug poskupljuje za 21,5 milijardu kuna. Tu je i psihološka inflacijska spirala, što najbolje vidimo na primjeru poskupljenja goriva i kruha.
Kako komentirate istup predsjednika HGK Nadana Vidoševića, koji je nasuprot vama kritizirao vladino i HNB-ovo “fetišiziranje” stabilnosti?
U novinama sam pročitao što je navodno rekao Vidošević. Nisam siguran da sam shvatio što je stav Vidoševića pa stoga i ne mogu komentirati. Ali kada govorimo o tečaju kune važno je imati u vidu da je on definiran nekim drugim kriterijima, prije svega ponudom i potražnjom. Kod nas se sustavno izbjegava govoriti i o ulozi sive ekonomije u tom kontekstu. Austrijanci su prije nekoliko godina objavili procjene da u njihovom turizmu siva ekonomija ima udjel od čak 15 posto. Ako je tako kod Austrijanaca, kod nas je udio sive ekonomije bar 20 posto a godišnji prihod od turizma je gotovo 8 milijardi eura. To znači da imamo nekontrolirani prihod od oko 1,5 milijardi eura godišnje koji ne prolaze kroz legalne evidencije, a slično je i s doznakama dijaspore koja pomažu obiteljima, zatim 20-ak tisuća pomoraca dobiva plaće iz inozemstva i u najvećoj mjeri mimo evidencija i sve u svemu radi se o nekoliko milijardi eura koje konstantno dolaze u Hrvatsku i izazivaju skoro nekontrolirano jačanje kune. Pogledamo li intervencije HNB-a, svaki put je bio otkup eura da kuna ne jača. Zato HIZ traži da se pravna država jače afirmira. Mislim da HNB solidno radi svoj posao sukladno postojećem zakonu, ali su vrlo nespretni u odnosima s javnošću.

Zauzimate se za utvrđivanje “stvarne i deklarativne” uloge banaka. Što pod tim mislite?
Jesu li banke u Hrvatskoj samo da bi ostvarivale ekstra profite ili da budu servis građana i poduzeća, za koji bi bile adekvatno plaćene? U Hrvatskoj banke ostvaruju neusporedivo značajniji profit od banki u inozemstvu. Imaju li banke pravo nesankcionirano izbjegavati odluke HNB-a i ostalih državnih institucija koje rade na stabilnosti hrvatskog gospodarstva? I kako je moguće da se gospodarstvo u inozemstvu zaduži za više od 3 milijarde eura, dobiju kredit kod strane banke pod povoljnijim uvjetima, a nisu njihovi komitenti? Na Hrvatskom radiju Ljubo Jurčić izjavio je da su banke u Hrvatskoj odbile dati kredite zbog limita koje je nametnula HNB, ali su iste banke pripremile materijale na temelju kojih su tvrtke dobile kredit u majci banci u inozemstvu. Ako je to točno, trebalo bi te domaće banke sankcionirati.
Što fiskalna vlast može još napraviti za poticanje izvoza?
HNB i Vlada trebali bi dogovoriti različite kamatne stope za kredite za potrošnju i kredite za proizvodnju, uz snažniju afirmaciju kredita za proizvodnju kroz smanjenje kamata. Postoji i određeni prostor da se porezi i prirezi smanje, što se ne može “odmah izvaditi iz rukava“, već bi HGK i HUP trebali otvoriti raspravu s Vladom o elementima koji mogu afirmirati proizvodnju. Jedna od važnijih mjera je ukidanje subvencija za točno određena poduzeća, poput brodogradilišta ili HŽ-a.
Što je s projektom Hrvatske izvozne ofenzive. Ostvaruju li se postavljeni zadaci?
HIO nije čarobni štapić i neće riješiti strukturne probleme hrvatskog gospodarstva. To je projekt koji daje bolju efikasnost u postojećim okvirima. Lani u listopadu predstavnici Vlade iznijeli su podatke o šestomjesečnom napretku, no od kada je postalo jasno da iz SAD-a stiže val nestabilnosti i HIO je na neki način medijski u drugom planu, jer su problemi koji su se pojavili uključujući i porast cijene energije i hrane izbili u prvi plan. Tako su i aktivnosti Vlade presložene. HIO se nastavlja, a sama činjenica da smo lani kao izravnu posljedicu HIO-a ostvarili 117 milijuna kuna raznih poticaja i u ovoj godini očekujemo 120 do 130 milijuna kuna poticaja, govori da ima koristi od tog projekta.

Na prošlim se konvencijama HIZ-a upozoravalo na visoke troškove, posebice komunalne?
I ovog je puta spominjana efikasnost lokalne samouprave. Neprihvatljivo je da se donose odluke o poskupljenju komunalija po 30 i 40 posto. Što se dogodilo odjednom da toliko skaču cijene na lokalnoj razini. Vlada bi morala osigurati neki mehanizam koji će odobravati jesu li povećanja realna ili nisu. Kao što imamo tijela za reguliranje tržišta, to bi tijelo bilo birano od Sabora i svaku značajniju promjenu razmatralo te utvrđivalo je li veće poskupljenje opravdano. To može reći samo lokalna vlast jer kroz poskupljenja oni prikrivaju neefikasnost.
Možete li na primjeru Končara reći kako će se najnoviji rast troškova odraziti na ovogodišnje poslovanje?
Doći će prije svega do usporavanja investicija. Računa se da je u svijetu već “nestalo” više od 1500 milijardi dolara, a vrlo je osjetljivo područje infrastrukture, u kojemu Končar najviše radi. Mi to već i osjećamo, jer se smanjuje broj natječaja, poslovi koji su bili ugovoreni imaju usporen ritam, ugovori pred potpisom se prolongiraju. Kao srednje veliko poduzeće Končar je fleksibilan sustav i prilagodit će se novoj situaciji, bez umanjenja profitabilnosti. Već smo lani procijenili mogući razvoj događaja, pa smo koncem godine u odnosu na početak imali povećanje ugovorenih poslova za 40 posto. Zahvaljujući tome danas se ne suočavamo s problemom manjka posla kao velika većina poduzeća.
Vidošević tvrdi da se sve više tvrtki okreće dolarskim tržištima da izbjegnu tečajne rizike.
Končar godinama izvozi i u dolarima i u eurima, kupuje robe u obje valute i pri tom se nastoji zaštititi tako da ono što ugovara u dolarima i sirovine za taj posao nabavlja u dolarima. No zbog vremenske razlike između kupnje i prodaje, a hedging je skup i nepraktičan, tečajni rizik nije moguće izbjeći u cijelosti. Mnoga poduzeća pokušavaju nabavke raditi na tržištima gdje su sirovine jeftiniji, a kako je Kina jedno od većih tržišta i poslovanje s njom je uglavnom u dolarima, možda je Vidošević na to mislio.

Što je s tvrtkom koju ste prije nekog vremena osnovali u Kini?
Končar Mjerni transformatori osnovali su s kineskim partnerom zajedničku tvrtku koja radi i širi se. Zadovoljni smo kako tvrtka funkcionira. Prihodi se zasada mjere milijunima eura, ali računamo na snažniji rast.
Kako teče restrukturiranje Končara?
Lani smo restrukturirali tri poduzeća; a u ovoj godini radimo još procjene u nekoliko poduzeća i zauzet ćemo stavove na osnovu tih procjena. Uskoro će skupština birati novi nadzorni odbor, jer sadašnjem istječe mandat, a novi NO će odlučiti je li zadovoljan procesom restrukturiranja i hoće li se nastaviti dalje ovim tempom.
Što je s privatizacijom holdinga?
To u ovom trenutku nije u fokusu Vlade. Tek kad se zaokruži rješavanje pitanja brodogradnje i još neke druge teme i to bi moglo doći na red.
Ostajete i dalje pri stavu da država treba ostati dioničar s kontrolnim paketom?
Naš je stav da bi država trebala ostati u jednom segmentu zbog strateških razloga, budući da je više od 90 posto elektroenergetske opreme u Hrvatskoj naše proizvodnje, a vidimo da i u sličnim poduzećima vani država ostaje prisutna kao vlasnik. Stav je da bi i zaposlenici trebali sudjelovati u vlasništvu Holdinga.

Crotram na natječaju u Helsinkiju u prosincu

Kad će biti poznato hoće li Crotram dobiti posao u Helsinkiju?
Gradonačelnik Milan Bandić s predstavnicima Gredelja i Končara bio je u Helsinkiju između ostalog i da vidi kako funkcionira tramvaj. Njemu su dati precizni podaci kako se tramvaj ponašao, a mi očekujemo da će reakcije biti pozitivne. Nadam se suglasnosti finske strane da možemo sudjelovati na natječaju u prosincu. To je bitno jer nemamo reference osim u Zagrebu, ova probna vožnja bila je preduvjet da bismo mogli ravnopravno sudjelovati sa svjetskim proizvođačima koji imaju veće reference u tom poslu. Tko će pobijediti, isključivi kriterij bit će cijena, rokovi i kvaliteta.
Je li cijena postignuta u Zagrebu konkurentna?
Da, no to neće biti isti proizvod, pitanje je zahtjeva kupca npr. broja sjedalica, dužine, raspored rukohvata i slično, a to ima i druge odnose u cijeni. Nabava tramvaja nije posao koji se obavlja od danas do sutra, to je vrlo specifičan posao. Recimo, sudjelovali smo na natječaju u Poljskoj i bili smo prvi, pa je natječaj poništen i ponavljan dok nije pobijedila domaća tvrtka. No nije to ništa neobično, sve zemlje štite svoje gospodarstvo.

Promo

U biznisu posljednjih godina stalna samo mijena jest. Kako izgraditi otpornost?

Pametno upravljanje

Više sustavnosti u linijskom prijevozu: učinkovita rješenja tvrtke ATRON za svakodnevno poslovanje