U noći s ponedjeljka na utorak Vlada i Povjerenstvo za alokaciju obavili su načelnu raspodjelu dijela dionica iz IPO-a Ine koje su namijenjene institucionalnim investitorima. Već je pri objavi cijene iz Banskih dvora naznačeno da će nakon što se s 54 posto iz IPO-a namire građani, osnovni omjer raspodjele preostalih 46 posto dionica među institucionalnim investitorima biti 35 posto za domaće, a 65 posto za strane velike ulagače. Tako će institucionalni investitori biti u prilici dijeliti dionice Ine vrijedne ukupno 1,3 milijarde kuna. Strancima je ukupno otišlo 840 milijuna kuna, a ostatak dionica vrijednih 460 milijuna kuna dobili su domaći veliki ulagači.

Samo sitniš
U odnosu na vrijednost neobvezujućih ponuda koje su institucionalni investitori uputili Vladi rijetko da će tko imati pravog razloga za zadovoljstvo jer će se zapravo morati zadovoljiti sa “sitnišem”. Osobito to vrijedi za domaću fondovsku i financijsku industriju. Čuje se da predstavnici Udruge mirovinskih fondova i Udruge investicijskih savjetnika pripremaju priopćenje kojim će pozdraviti Vladinu odluku o privatizaciji Ine putem IPO-a, ali i iskazati nezadovoljstvo činjenicom da su hrvatski institucionalni investitori u alokaciji participirali u manjem omjeru nego strani investitori. No u situaciji u kojoj je bila velika dilema hoće li i koliko od paketa uopće otići na Londonsku burzu, hrvatski financijaši bi, znajući važnost Londona za buduću likvidnost dionice, na koncu trebali biti općenito zadovoljni podjelom. Dionica jednostavno nije bilo dovoljno da bi se zadovoljila ukupna količina upisanih želja. Ipak, razlike među hrvatskim investitorima su vjerojatno manje nego je slučaj sa strancima koji su ipak najviše pridonijeli ukupnoj visini ponuda, a koje su dosegle čak četiri milijarde dolara, među kojima je, čuje se, najveći dodijeljeni paket bio 12.000 dionica ili četiri milijuna USD što ukazuje na veliku disperziju na inotržištu. Za usporedbu, fond kojem je otišao taj paket upravlja četiri puta većom imovinom nego je procijenjena ukupna vrijednost hrvatskog tržišta kapitala. Istodobno, najveći domaći investitor dobio je paket dionica vrijedan gotovo 12 milijuna USD. Glavna bojazan nekih domaćih velikih ulagača je da su dionice Ine u Londonu podijeljene među špekulativnim igračima. No, kako se čuje, ključni kriterij kojim se Povjerenstvo vodilo u dodjeli dionica strancima bio je njihov dugoročni interes za praćenjem Ine. Iz toga se može zaključiti da su strani “špekulanti” u primarnoj podjeli ostali kratkih rukava. Službena statistika alokacije po svoj prilici neće biti objavljena prije petka (1.prosinca). Vlada očito nije željela brzati s objavom detalja računajući da postoji mogućnost da netko od investitora na koncu odustane od svoje ponude. Lako je moguće da će biti ulagača nezadovoljnih količinom alociranih dionica u odnosu na podnešenu ponudu ili pak onih koji su zbog malog paketa izgubili interes za ulaganjem. Tek kad se po rapodjeljenim količinama obave i uplate sa sigurnošću će se moći govoriti koliko koji od institucionalnih investitora participira u vlasništvu Ine.

Prednost mirovnicima
Ipak, poznato je da je od domaćih institucionalnih investitora Vlada prioritet dala mirovinskim fondovima koji su dobili 40 posto od paketa namijenjenog domaćim igračima. Konkretno, mirovinci će među sobom podijeliti 175.000 dionica, i to po kriteriju visine tržišnog udjela. Drugim riječima, najviše će razmjerno udjelu na tržištu većem od 40 posto dobiti AZ fond, a riječ je o paketu vrjednijem od 65 milijuna kuna. Takvom podjelom posredno su ponovno na dobitku upravo građani, jer u obvezne mirovinske fondove dio doprinosa ulaže oko milijun Hrvata. Ostatak paketa će se podijeliti među igračima fondovske i financijske industrije – investicijskim fondovima, brokerskim kućama, osiguravajućim kućama i bankama. Pikantan detalj je da u tom krugu nema najveće banke na hrvatskom tržištu – Zagrebačke banke. Ona, navodno, za razliku od svog mirovinskog fonda nije dala ponudu za kupnju ni jedne dionice Ine.