Odlazak u SAD ministra obrane Ivana Anušića i delegacije MORH-a, u kojoj je bio i brigadni general Krešimir Ražov, zapovjednik HRZ-a, rezultirao je više nego dobrim vijestima za borbene sposobnosti HV-a i HRZ-a. Rok isporuka za ključne nabave američkog oružja, koje su ugovorene još tijekom 2024. i dobrim dijelom već otplaćene, pomaknut je s kraja 2028. na izgledno kraj 2027.

Riječ je o raketnom artiljerijskom sustavu Himars te helikopterima Black Hawk. Još 2024. Hrvatska je potpisala ugovor za Himarse težak 351 milijun dolara s PDV-om o nabavi osam raketnih lansera te kupnji ukupno 288 raketa dometa 80 km. Ukupna vrijednost paketa za Black Hawkove, kojih Hrvatska nabavlja osam komada, iznosi 274 milijuna dolara, od čega je hrvatski udio 51 posto, a donacija SAD-a 49 posto. S PDV-om hrvatski udio iznosi 175 milijuna dolara.

Tim nabavama HV stječe dodatne sposobnosti, a ujedno i kompletira eskadrilu svojih Black Hawkova na 12 helikoptera. Problem s nabavama naoružanja iz SAD-a je u sporosti isporuka, koje su se rastegle na četiri godine, kao i na nedostatak raketa većeg dometa, koje je Hrvatska planirala također nabaviti za sustav Himars.

Stoga je nedavno u Zagrebu potpisan ugovor s južnokorejskom tvrtkom Hanwha Aerospace o nabavci sličnih raketnih sustava Chunmoo K239, čak 18 lansera i pripadajućih raketa u vrijednosti od 544 milijuna eura s PDV-om. Južnokoreanci će HV-u isporučiti rakete dometa od 80 do 300+ km.

Južnokorejska konkurencija

To što je u razgovoru s američkim dužnosnicima Anušić dobio jamstva da će američki oružani sustavi biti isporučeni godinu dana prije te da su SAD u mogućnosti “pojačati” paket za Himarse i s dalekometnim projektilima dometa 150+ km, znak je da su i u SAD-u shvatili kako je njihovo oružje, kojima opskrbljuju Europljane, dobilo konkurenciju u Južnoj Koreji.

Sve je više, naime, EU i NATO članica koje se odlučuju nabavljati ključne i strateške raketne sustave poput K239 Chunmoo umjesto Himarsa. Prednjači Poljska kao najveći EU kupac, koja je od Južnokorejaca nabavlja čak 290 takvih lansera te je u dealu vrijednom četiri milijarde eura dogovorila i gradnju tvornice raketnih projektila i prijenos te tehnologije u Poljsku. Norveška je naručila 16 raketnih sustava i ogromne količine raketa u vrijednosti 1,9 milijardi eura, a Estonija devet lansera u vrijednosti oko 300 milijuna eura.

Ovo neočekivano skraćivanje datuma isporuke za Hrvatsku sigurno će podići entuzijazam u MORH-u za sklapanje novih poslova s proizvođačima američkog naoružanja. Pored spomenutih dodatnih nabavi dalekometnih projektila i za Himarse, očito je da će u pogonima Yulist u Alabami, gdje se, osam hrvatskih Black Hawkova, dorađuje i oprema, helikopteri HRZ-a biti pripremljeni i za nošenje raznovrsnog naoružanja, koje se može postaviti na ove oklopljene helikoptere.

Prva četiri Black Hawka, koji već dvije godine lete iznad Hrvatske, opremljeni su, naime, s po dvije strojnice, a ovako se stvara mogućnost da se na nove Black Hawkove u budućnosti mogu prikačiti razni oružani sustavi, koje HRZ već koristi na američkim helikopterima Kiowa Warriors. Riječ je o nevođenim raketama Hydra 70 te navođenim protuoklopnim raketama Hellfire, uz mogućnost ispaljivanja i raketa Spike, koje HV također koristi na borbenim oklopnim vozilima Patria.

nije znanstvena fantastika

180 uređaja povezano u jedan sustav: U Zagrebu možete vidjeti kako izgleda dom koji misli umjesto vas

Neplaćeni računi

83 posto hrvatskih tvrtki ima isti problem: Kupci kasne s plaćanjem, a posljedice se šire cijelim lancem

Održavanje Himarsa

Prema riječima zapovjednika HRZ-a, osoblje HRZ-a već je osposobljeno i za veće remonte i zahvate na Black Hawkovima, kao što je Đuro Đaković stekao sposobnost modernizacije i remonta američkih oklopnih vozila Bradley. Za održavanje Himarsa još nije rečeno tko će biti zadužen. U dealu s južnokorejskom tvrtkom, primjerice, održavanje raketnih sustava i zapovjednih modula (C2), preuzima zagrebačka tvrtka Končar pa valja očekivati da će Hrvatska i ovdje tražiti svojevrsni prijenos tehnologije i za održavanje američkih sustava.

Uključivanje hrvatskih tvrtki u nove nabave za MORH postaje obvezatno. Primjerice, za najavljenu gradnju dviju korveta već se zna da će dio posla, a to je gradnja trupa broda, dobiti neko od velikih hrvatskih brodogradilišta, što čini 25 posto cijene ugovorenog posla.