Osim što radnicima Diokija na račune još nije sjeo obećani novac na ime neisplaćeni plaća nakon nedavne Vladine odluke o zajedničkom spašavanju dijelova te grupacije s turskim investitorom Caliskan Kömür, slučaj se dodatno komplicira i s odobrenim jamstvom države. Po zakonu o izvršenju proračuna za 2012. Vlada Zorana Milanovića detaljno je zacrtala pravila po kojima se smiju odobravati jamstva, a za koje svakako treba pribaviti i suglasnost Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

No, u slučaju Diokija, za koje je 2. kolovoza Vlada odobrila državno jamstvo u iznosu od pet milijuna eura u korist Zagrebačke banke za avansno plaćanje Caliskan Kömüru, mišljenje AZTN-a o tome smatra li se takvo jamstvo privatnoj kompaniji u teškoćama državnom potporom ili ne – nije ni zatraženo. Potvrdila nam je to Olgica Spevec, koja je na naš upit o tome je li u ovom slučaju bilo nužno jamstvo i kako AZTN ocjenjuje model deblokade Dioki grupe kratko odgovorila da AZTN nije upoznat s načinom rješavanja problema Diokija, te ga stoga niti ne može komentirati. “Jedino što znamo je ono što o tome pišu mediji, pa nisam sigurna o kakvom se konceptu rješavanja uopće radi i kakvo je to jamstvo dano stranom investitoru, odnosno uz koje uvjete”, kaže Olgica Spevec i zaključuje “Budući da Agencija nije upoznata s odlukom Vlade odnosno prijedlogom Ministarstva financija, nismo mogli ni provesti postupak ocjene tog jamstva u kojem bismo temeljem propisa o potporama u obliku jamstava ocijenili je li riječ o potpori ili ne”. Da apsurd bude veći, danas poslijepodne ministru financija Slavku Liniću na razgovor dolaze predstavnici Diokijevog “spasitelja” Caliskan Kömüra, navodno tražeći dodatno jamstvo države za pokretanje proizvodnje u rujnu. No, uključivanje države u pokretanje proizvodnje davanjem državnog jamstva smatra se čistom operativnom potporom i kršenjem Zakona o potporama. I takva bi se potpora morala vratiti, što rješavanje krize u Diokiju samo još dodatno komplicira. Pitanje je i kako će slučaj ocijeniti Bruxelles, u kojemu su na pitanja potpora države jako osjetljivi.

Nastojanje države da održi proizvodnju i spasi što više radnih mjesta u Diokiju posve je razumljivo, no u uvjetima kada se cijelo gospodarstvo suočava s krizom, postupanje u ovom slučaju, uključujući uz jamstva i HEP-ov otkup zemljišta na Krku, moglo bi biti presedan na koji će se pozivati i drugi poduzetnici iz privatnog sektora tražeći takvu potporu Vlade. Zanimljivo je i da koncept spašavanja Diokija u okviru kojeg je Vlada dala jamstvo turskom partneru, a za čiju je provedbu nužan preduvjet deblokada računa Diokija, prema dostupnim informacijama još uvijek nisu poduprli vjerovnici. Od tridesetak najvećih, tek ih je nekolicina do kraja prošlog tjedna dala suglasnost, a razloge njiihovoj suzdržanosti povezuje se s još uvijek velikim brojem otvorenih pitanja, učestalim promjenama modela, pa i strateškog partnera u rješavanju krize Diokija. Jedino što zasad nikome ne odgovara jest otvaranje stečaja Diokija, a za što su odavno ispunjeni zakonski uvjeti. No, odugovlačenje s rješenjima iscrpljuje i više od 800 radnika Diokija u Zagrebu i na Krku. Sindikalac u Dina Petrokemiji na Krku Predrag Mihaljević poručuje da će radnici u špici turističke sezone blokirati Krčki most ne budu li zakašnjele plaće na računima do srijede, a akcije najavljuju i Diokijevci u Zagrebu. Predstavnik radika u Nadzornom odboru Diokija Zdravko Rumenović ističe kako nitko više nema razumijevanja za odgađanje realizacije donešenih odluka.