Hrvatska neće žurno donijeti specijalni propis koji je u povodu najavljenog beskompromisnog obračuna s mafijom premijer Ivo Sanader radno nazvao “Antimafijaški zakon”. O mogućem razvodnjavanju početne Vladine nakane govori za Poslovni dnevnik i državni tajnik za pravosuđe Dražen Bošnjaković. Na pitanje o mogućem sadržaju novog antimafijaškog propisa, Bošnjaković je u srijedu dao šturi odgovor iz kojeg je moguće zaključiti da će Vlada od svega čak odustati. Bošnjaković objašnjava da se “o potencijalnom sadržaju hrvatskog antimafijaškog propisa još nema što reći jer je prerano”. Kaže da još nije osnovana najavljena radna skupina, ista ona koja prema premijerovoj najavi treba brzo pripremiti zakonska rješenja, a dodaje i to da nije ni očekivati da će radna grupa tako brzo početi s radom. Razlozi rastezanja navodno leže u domeni stručnog preispitivanja najboljeg modela kojim bi se nadogradio postojeći zakonodavni sustav, a ne u odustanku od novog propisa.

Dobra osnova
“Prije nego se osnuje radna skupina, treba proučiti iskustva zapadnih zemalja koja imaju najdjelotvornija sredstva za borbu protiv mafije, a naše zakonodavstvo već ima dobru pravnu osnovu, kao i nedavno donesen novi kazneni zakon i izmjene kaznenog procesnog zakona”, objašnjava. Nakon 66 neriješenih mafijaških ubojstava, a pod pritiskom rastuće nesigurnosti građana zbog najnovijeg slučaja ubojstva Ivane Hodak čiji otac brani generala Vladimira Zagorca, Vlada je odlučila pokrenuti s mrtve točke neefikasnu borbu protiv organiziranog kriminala. Dok se provode najavljene smjene dva ministra u Vladi (pravosuđa i MUP-a), te se u pravosudnom, policijskom i obavještajnom sustavu postavljaju novi čelnici i odlučni kadrovi, zahtjev premijera za brzu nadogradnju postojećeg okvira naišao je uglavnom na seriju javnih kritika, pa čak i unutar redova njegovih suradnika on ne trpi zamjerke samo zbog manjka suglasja o dinamici rada radne skupine nego ga mnogi u biti kritiziraju kao suvišan i nepotreban.

Odbijeni prijedlozi
Vrlo rijetki poznavatelji pravosudnih prilika smatraju da nije dovoljno izgrađen zakonodavni instrumentarij, a prednjače pravni autoriteti kao što su profesori Pravnog fakulteta u Zagrebu Ivo Josipović i Josip Kregar. Navode već duže da postoji otpor prema nizu represivnih mjera koje je moguće jačati, kao i tehnikama kojima se radikalno zahvaća u imovinu stečenu aktivnostima organiziranog kriminala, te u kojima imaju rezultate istrage čak i kad se radi o skrivenoj imovini koja je prenesena na članove obitelji. “Naša je Vlada odbila i sve prijedloge koji se tiču istraživanja porijekla imovine bez obzira na kaznena djela”, kaže Kregar. Antimafijaški propis ne uživa simpatije ni mnogih odvjetnika, pa čak i suci više problematiziraju pitanje sustavne borbe nego što analiziraju moguća najavljena unapređenja. Odvjetnik Veljko Miljević objašnjava da Hrvatska u Zakonu o Uskoku već ima upravo takav zakon posvećen isključivo borbi s organiziranim kriminalom. To misli i odvjetnik Rajko Mlinarić koji u izboru kadrova na čelna mjesta represivnih tijela vidi razlog zašto se nedovoljno uspješno koriste postojeći propisi. Prema Mlinariću ispada da je od propisa veći problem što se Uskok pretvorio u klasično tužiteljsko tijelo, što otupljuje oštricu borbe protiv organiziranog kriminala. Sudac Vrhovnog suda Ranko Marijan također polemizira o pitanju (ne)sustavne borbe protiv kriminala, pa podsjeća da se “stvari ne poduzimaju dan poslije nego godinu dana prije”.