Agrosolarstvo? Iako se možda čini da je pojam jasan sam po sebi, potrebno je razjasniti što mislimo pod pojmom agrosolarstvo.

Prema sadašnjoj uobičajenoj praksi proizvodnja električne energije iz solarnih elektrana je prostorno odvojena od poljoprivredne proizvodnje, odnosno na jednoj površini se nalazi solarna elektrana dok je na drugoj polje. U agrosolarstvu se te dvije komplementarne djelatnosti nalaze na jednoj površini.

Tehnološki koncept
Da bismo detaljnije razumjeli kako je to moguće, trebamo malo više znati o samom načinu izvedbe prosječne solarne elektrane. Solarni paneli se postavljaju u redove i između njih se ostavlja razmak iz tehničkih i sigurnosnih razloga, a ponajviše radi maksimalne iskoristivosti kuta upada Sunca u različitim dijelovima dana.

Prostor koji se nalazi u redovima između panela se koristi za biljnu proizvodnju ili se, u slučaju stočarstva, unutar zone solarne elektrane dovode životinje npr. ovce na ispašu. Na ovaj način se simultanom izmjenom redova na nekom prostoru istovremeno dobiva električna energija i proizvodi hrana te ostali prehrambeni proizvodi.

Sukladno tehnološkom razvoju, u ovom dijelu danas imamo dostupne i pomične panele koji se tijekom dana pomiču u smjeru Sunca te imaju veću iskoristivost od fiksnih panela. Uz veću iskoristivost sunčeve energije, na ovaj način se ne stvaraju trajno zasjenjene površine te se omogućuje veća osunčanost tla u različitim dijelovima dana.

Ovo je važno i zbog poljoprivredne proizvodnje jer se na ovaj način biljkama osigurava više svjetlosti koja im je potrebna za rast i razvoj. Nadalje, kako bi ove dvije grane gospodarstva bile u potpunosti kompatibilne na istoj površini, potrebno je posvetiti pažnju kod odabira kultura i birati one biljne vrste i sorte koje svojom visinom neće stvarati sjenu solarnim panelima.

Bitno je istaknuti i da se veće solarne elektrane razvijaju na površini ne manjoj od 20 hektara te je, prema okvirnoj računici u kojoj se koriste pomični paneli, oko 70 posto površine dostupno za poljoprivrednu djelatnost, dok je manje od 30 posto namijenjeno za solarne panele, ovisno o tipu pomičnog panela.

Mario Mesarić, IRES ekologija, direktor/Zlatko Prkačin

EU ciljevi i obnovljivi izvori energije
U kontekstu dobivanja energije iz obnovljivih izvora, uz pozitivan aspekt ovakvih projekata na ublažavanje i prilagodbu na klimatske promjene, u posljednjih par mjeseci naglašen je i geopolitički imperativ energetske neovisnosti Europe te shodno tomu i Hrvatske.

Nadalje, projekti agrosolarnih elektrana su u skladu s ambicijama Europske unije čiji predstavnici su u prijedlogu EU Solar Strategy, čije javno savjetovanje je provedeno u travnju ove godine, definirali cilj koji se odnosi na dobivanje 320 GW električne energije do 2025. godine, odnosno 600 GW do 2030. godine iz solarnih elektrana.

Za ostvarenje ovako ambicioznih ciljeva potrebna je koordinacija nadležnih tijela iz više sektora, kao i stvaranje predispozicija za razvoj ovih projekata kroz prostorno plansku dokumentaciju.

Naime, u Francuskoj i Njemačkoj su ovakvi projekti već realnost, te ih investitori u solarnu energiju primjenjuju duži niz godina, tako da se znanje i iskustvo može na relativno jednostavan način prenijeti i na naše područje kroz suradnju investitora i predstavnika nadležnih tijela na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

Međutim, ovo ne znači da su sva područja pogodna za razvoj agrosolarnih elektrana te je potrebno svaki pojedinačni projekt optimizirati s energetske i poljoprivredne strane, uvažavajući načela održivosti i zaštite okoliša i prirode, posebice zaštitu staništa unutar ekološke mreže Natura 2000.

Isto je prepoznato kroz taksonomiju EU, odnosno zadovoljenja svih šest okolišnih ciljeva prilikom realizacije projekta. Upravo se kroz sinergiju tehničke, bio-tehničke i prirodne struke stvara osnova za kvalitetni razvoj projekata čime će se doprinijeti ostvarenju ciljeva i energetskog i poljoprivrednog sektora.

Ublažavanje socio-ekonomskih izazova u Hrvatskoj
Socio-ekonomski pokazatelji ruralnog dijela Hrvatske su izrazito nepovoljni. Sve županije u Slavoniji spadaju u I. i II. skupinu prema razvijenosti, odnosno ispodprosječno su razvijene. Ako ovome pridodamo i trend depopulacije i deruralizacije tih područja (u razdoblju od 2011. do 2021. godine čak deset županija bilježe najnepovoljniji R4 tip promjene broja stanovnika – izumiranje), ovakvi projekti dobivaju na socijalnoj važnosti.

Naime, investitori u solarne elektrane se ne bave poljoprivrednom proizvodnjom i za to trebaju lokalne partnere te se ovime stvaraju predispozicije za unaprjeđenje i stimulaciju poljoprivrede tamo gdje je najpotrebnije – u ruralnim krajevima.

S obzirom na to da bi se na parceli proizvodila električna energija, dobivena struja se može koristiti za grijanje staklenika ili automatizaciju zahvaćanja vode iz bunara, čime se smanjuju troškovi proizvodnje. Jedna od najvećih prepreka u poljoprivrednoj proizvodnji je usitnjenost poljoprivrednih parcela, što indirektno utječe na prihode iz proizvodnje.

Ranije je već spomenuto da su veći projekti planirani na površinama većim od npr. 20 hektara te da je za poljoprivrednu proizvodnju u tom slučaju dostupno oko 14 hektara.

Ako to usporedimo s prosječnom veličinom poljoprivrednog zemljišta koje iznosi oko 5 hektara, vidimo da i s aspekta cjelovitih površina koje su na raspolaganju ovakvi projekti stvaraju dodatnu prednost nad uobičajenim oblicima poljoprivredne proizvodnje.

Nedvojbeno je da, ponajviše s obzirom na količinu sunčanih dana i količinu poljoprivrednih zemljišta (aktivnog i zapuštenog), postoji veliki potencijal u Hrvatskoj za projekte agrosolarnih elektrana.

Međutim, preostaje vidjeti kako će, u narednom periodu, nadležna tijela na svim razinama stimulirati razvoj ovakvih projekata te doskočiti antiinvesticijskoj klimi među investitorima, o kojoj toliko često slušamo u zadnje vrijeme, te istovremeno stvoriti osnovu za održiv i uključiv razvoj ruralne zajednice.