U očekivanju revizorskog izvješća za poslovanje Agrokora u 2016. Ivica Todorić nastoji skinuti teret moguće odgovornosti sa svoje uprave ako ispliva enorman gubitak.

Nagađa se o razlici od gotovo 2 milijarde eura u vrijednosti imovine i obveza, što povlači pitanje gdje je novac i zašto gubici tek sad dolaze na vidjelo. Sam Todorić, dok iznosi optužbe na račun Vlade, gubitak ne priznaje i sve svaljuje na primjenu računovodstvenih tehnika i umanjenje imovine od strane prinudne uprave i revizora. Negira bilo kakve manipulacije bivše uprave te ističe svoju orijentaciju ka razvoju i ulaganjima. Na naš upit mogu li te tvrdnje 'držati vodu' stručnjaci – odmahuju.

Naime, glavni urednik RRiF-a, revizor Vlado Brkanić te jedan od čelnika Hrvatske komore poreznih savjetnika Ivan Idžojtić vide moguću sličnost Agrokora s američkim Enronom koji je bankrotirao pod utegom dubioza skrivanih od vjerovnika povodom čega je globalna revizorska kuća Arthur Andersen, umiješana u skandal s Enronom, i nestala sa scene.   "Vidim sličnost s Enronom gdje su troškovi prikazivani kao nematerijalna imovina, a ovdje kroz zalihe i drugu imovinu. Skrivanje troškova inače je prijevara, a rezultat uljepšavanja bilance je prezaduženo društvo koje nema imovinu prikazanu u izvješćima", kaže Brkanić dodajući da su i u Enronu očekivali da će ulaganja u razvoj donijeti profite, što je bila obmana i fikcija.

I prema Idžojtiću sličnost Agrokora s Enronom postoji u slučaju da netko objektivno utvrdi pogreške u godišnjim financijskim izvještajima, a tada se ne može reći da je to posljedica drugačijeg pogleda prinudne uprave na investicije i budućnost koncerna. Postoji niz načina kako se skrivaju gubici, a nalaze se u sferi precijenjenosti imovine i podcijenjenosti obveza te anticipiranja dobitka, tj. odgađanja rashoda. 

"Polazište čine fer i objektivno sastavljeni GFI sukladno MRS-ovima po kojima se izvještava. U praksi postoje situacije da se izvještaj ne radi po standardima, a da revizor ne ukaže na postojanje sumnji da se o tome radi.  Ako je tako, i to odstupanje od standarda dovede do skrivanja gubitka, to znači da GFI nije fer i objektivan jer skriva gubitak. Tim činom dovode se vjerovnici u rizik da donesu odluke poput odobrenja zajma i isporuke robe, što inače ne bi učinili i zato je to obmana vjerovnika. Ako je materijalno značajna i traje duže, imamo pravni problem, kako na strani uprave tako i revizora", kaže Idžojtić.