NEW YORK – Nedavno održana konferecija o klimatskim promjenama u Nairobiju zahuktala je debatu o mehanizmu kojim se regulira trgovina kvotama emisija ugljičnog dioksida između razvijenih i siromašnih zamalja svijeta. Trgovina emisijama stakleničkih plinova jedan je od načina na koji države mogu smanjiti rizik od globalnih klimatskih promjena. Iako je ovo tržište još u razvoju, procjenjuje se kako je lani njegov volumen dosegao 10 milijardi dolara. Razgovorima u Nairobiju su se utvrdile nove strategije kako bi se proširile već postojeće odrednice protokola iz Kyota prema kojemu 35 razvijenih zemalja svijeta planira smanjiti emisiju stakleničkih plinova na granicu koja je 5 posto ispod razine zabilježene 1990. godine. Prema ovoj međunarodnoj konvenciji, plan bi se trebao ralizirati u vremenu između 2008. i 2012. godine. Prošle godine je pod okriljem Protokola napravljen korak koji omogućuje visoko industrijaliziranim zemljama da premaše svoje kvote financirajući projekte čistih energija u nerazvijenim zemljama. Zahtjev za ovakvom trgovinom emisijama stakleničkih plinova dolazi kako od industrijaliziranih zemalja, tako i od korporacija, osobito onih iz Europske unije. Na globalnom nivou, Svjetska banka je na konferenciji u Nairobiju kritizirala investitore zainteresirane za tržište razmjene plinova zbog rezerviranosti prema ulaganju u projekte čistih energija u Africi, istovremeno naglašavajući neiskorištenost mogućnosti ovog siromašnog kontinenta. Prema navodima posljednjih istraživanja Svjetske banke, cijene ugljičnih plinova na ovom tržištu su 20 posto niže od globalnog prosjeka, uz naglasak kako je percepcija visokog rizika koji se povezuje s poslovanjem na tom kontinentu neopravdana. Rastući trend ulaganje u razvoj čistih izvora energije samo je u posljednjih 20 mijeseci dosegao vrijednost od 5 milijardi dolara, međutim, većina sredstava je završila u Kini, Indiji i Brazilu. Korak dalje napravljen je ocrtavanjem glavnih smjernica vezanih za pomoć Africi i promoviranjem financiranja čistih energija, poput snaga vjetra i vode, kako bi se smanjila ovisnost o fosilnim gorivima. Prema ovom dogovoru, očekuje se da će se do 2012. godine, kada se očekuje revizija protokola iz Kyota, investirati oko 1,100 milijardi dolara u zemlje u razvoju.

Nadalje, na konferenciji je jasno izraženo nezadovoljsvo politikom SAD-a, najvećeg svjetskog zagađivača, koji dozvoljava daljnji rast emisije ugljičnih plinova do 2012. godine. Naime, Sjedinjene Države su se 2001. godine povukle iz sudjelovanja u Protokolu pod izgovorom da organičenja vezana uz ispuštanje plinova koji kreiraju efekt staklenika štete američkom gospodarstvu i dodatno dižu cijene energije. Međutim, ovakav stav kreira kontroverzu unutar novoizabranog demokratskog Senata koji je jasno dao do znanja predsjedniku Bushu da će odlučno krenuti ka kreiranju kvota vezanih uz emisiju plinova štetnih za okoliš. Koliko tržište kapitala željno očekuje jasno definirane okvire razmjene plinovima, pokazuju i napori pojedinih investicijskih korporacija, koje svojim poslovnim strategijama stvaraju okvire budućeg poslovanja. Upravo takvo stajalište imaju vodeće investicijske kuće na ovom tržištu poput britanskog Barclays Capitala, američkih Merrill Lyncha, Morgan Stanleyja i Goldman Sachsa. Barclay’s Capital radi na finaliziranju softverskog proizvoda koji su odobrili Ujedinjeni narodi, a kojim se omogućuje registracija svih transakcija vezanih uz razmjenu plinova. Ovim proizvodom će se standarnizirati transakcije razmjene držeći se principa propisanih protokolom iz Kyota. Na američkom tržištu jedan od vodećih igrača je Goldman Sachs, koji namjerava ostvariti dominaciju na tržištu razvoja energije vjetra potpomognut akvizicijom Horizon Wind Energy. Goldmanovi sadašnji planovi su investirati milijardu dolara u industriju čiste energije, a kroz usko partnerstvo sa Shell Wind Energyjem i British Petrolium Solarom jasno pokazuje uvjerenost u profitabilnost investicijskih potencijala ovog tržišta. Kroz vlasništvo Cogentixa, kompanije koja upravlja elektranama na nivou SAD-a, te promoviranjem politike koja potiče korporacije na smanjenje produkcije štetnih plinova, Goldman Sachs je jedan od vodećih zagovornika nacionalne politike koja limitira emisiju štetnih plinova.