Gotovo 65 posto neto kredita sredinom 2006. banke su imale pokrivene kvalitetnim instrumentima osiguranja, sugeriraju podaci nadzornih izvješća banaka HNB-u kojima je prvi put obuhvaćena i struktura instrumenata osiguranja. Vršni pokazatelji iz tih izvješća izneseni su u prošli tjedan objavljenom Biltenu o bankama u kojemu tako stoji i podatak da više od polovice (55,7 posto) kredita s instrumentima osiguranja u zalogu ima nekretnine. Pritom je vrijednost kredita pokrivenih stambenim nekretninama nešto veća od kredita na koje su u zalog dane poslovne nekretnine (na stambene se odnosi 29,8 a na poslovne 25,9 posto). Drugim riječima, od 174 milijarde kuna stanja neto kredita sredinom prošle godine oko 112 milijardi bilo je pokriveno instrumentima osiguranja, a u tome je oko 63 milijarde kuna kredita u zalogu imalo nekretnine. Stambene su pritom bile pokriće za oko 33,4 milijardi kuna kredita, što je neznatno više od tadašnjeg salda stambenih kredita, dok su za 30-ak milijardi kuna kredita bile založene poslovne nekretnine. Ima li se u vidu rast kredita u drugoj polovici godine, može se pretpostaviti da je vrijednost kredita odobrenih uz zalog nekretnina u 2006. dosegnula blizu 70 milijardi kuna. Uzme li se u obzir uobičajena praksa da banke prilikom odobravanja stambenih kredita građanima nekretnine obično procjenjuju konzervativno, a da s druge strane poslovne nekretnine nerijetko pokrivaju samo dio vrijednosti uzetog kredita, spomenutih 70 milijardi možda ipak može poslužiti kao svojevrsni orijentir. Kako god da se okrene, čak i uz znatnije otklone, jasno je da danas nad velikom vrijednošću nekretnina postoji hipoteka. Premda će analitičari središnje banke reći kako prva izvješća obično nisu najbolji predložak za donošenje zaključaka, razumljivo je da ta vrsta podataka s kreditnom ekspanzijom postaje sve zanimljivija (i) regulatoru.

Mimo zaloga nekretnina kao pojedinačno najzastupljenijeg jamstva naplate, više od 60-ak milijardi kuna kredita sredinom prošle godine bilo je osigurano i drugim instrumentima osiguranja, od zaloga vrjednijih pokretnina, depozita, bezuvjetnih jamstava i drugih oblika osiguranja. Bankarska izvješća HNB-u sugeriraju i da je ukupno oko četiri petine neto plasmana stanovništvu i privatnim kompanijama (tzv. ostalim trgovačkim društvima) pokriveno kvalitetnim instrumentima osiguranja. Imajući u vidu da je kod građana udio stambenih, hipotekarnih i autokredita ipak znatno manji od 80 posto ukupnih, i da kategorija tzv. ostalih kredita stanovništvu (od minusa po tekućim računima do gotovinskih nenamjenskih i potrošačkih kredita) čini 40-ak posto, ostaje zaključiti da i u znatnom dijelu kredita za potrošnju banke imaju solidne osigurače. Inače, posve je razumljivo da su instrumenti osiguranja najmanje zastupljeni u plasmanima državnom sektoru. U cjelini gledano, pak, nameće se zaključak da usporedo s dinamičnim rastom kredita banke u Hrvatskoj i dalje imaju zadovoljavajući, visok stupanj naplativosti. Sredinom prošle godine banke su čak 96,4 posto ukupnih plasmana i potencijalnih obveza u klasifikaciji po rizičnim skupinama iskazale kao potpuno nadoknadive plasmane. Usporedbe radi, potkraj 2003. takvih je bilo nešto manje od 95 posto, a u promatranom razdoblju ukupni su plasmani (u kojima najveći udjel imaju krediti) povećani 48 posto. Nastavak uzlaznog trenda naplativosti plasmana dijelom odražava daljnji napredak u upravljanju rizicima, ali to sigurno nije i puno objašnjenje rastuće naplativosti. Dio se vjerojatno može pripisati i praksi servisiranja kreditnih obveza uzimanjem drugih kredita (kartičnim zaduženjima, kreditima u drugim bankama), odnosno većoj dostupnosti kredita za koje su posljednjih godina omekšali zahtjevi vezani uz status klijenta, jamce ili depozite. Međutim, o raširenosti te pojave može se samo nagađati i pretpostaviti da na agregatnoj razini ipak ne predstavlja veći rizik.

65 posto plasmana klijentima izloženim valutnom riziku

Na dan 30. lipnja 2006., valutno induciranom riziku bilo je izloženo 64,4 posto ukupnih neto plasmana. To pojednostavljeno znači da su gotovo dvije trećine ukupnih plasmana odobrene klijentima koji nemaju usklađene devizne pozicije s obzirom na devizno indeksirane obveze i kunske prihode, a u tom smislu upravo je kod kredita stanovništvu (naročito stambenih) najizraženiji valutno inducirani kreditni rizik. Udio nezaštićenih stavki kod građana sredinom je prošle godine iznosio 96 posto. Kako je valutno inducirani kreditni rizik dodatno povećao kreditnim rizikom ponderiranu aktivu kao glavnu odrednicu kapitalnih zahtjeva, stopa adekvatnosti kapitala bankarskog sektora je smanjena u odnosu na kraj 2005. (sa 14,6 na 12,9 posto sredinom prošle godine), i to unatoč trendu rasta jamstvenoga kapitala banaka slijedom učestalijih dokapitalizacija i zadržavanja dobiti banaka.