Neovisna analiza “Studije o utjecaju na okoliš tvornice kamene vune – Rockwool”, Pićan
napravljena za potrebe ekološke udruge Eko Kvarner, Odbora za referendum i Ekop Istre i zasnovana na podacima dostupnim na:
http://www.mzopu-puo.hr/default.aspx?id=650″ target=”_blank”>http://kenny2.globalnet.hr/www.mzopu-puo.hr/default.aspx?id=650
Autor: prof. dr. Stanko Uršić
Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb
SAŽETAK:
1. Prema podacima u studiji proizlazi da će godišnje ispuštanje dimnih i ostalih plinova biti najmanje 1.200.000.000 kubičnih metara (milijardu i dvjesto milijuna m3) a najvjerojatnije i mnogo više – moguće i dvije milijarde m3 onečišćenih plinova/dima. To je za to relativno skučeno i konkavno područje podno Učke golema količina i dovoljno samo po sebi da se projekt dovede u pitanje.
2. S tim dimnim plinovima u pićanski će okoliš dospjeti najmanje 2.700 tona (dva milijuna i sedamsto tisuća kilograma) sumpornih oksida koji će s vlagom u zraku (i ostalim procesima pritom) dati ekvivalent od 4 100 tona koncentrirane sumporne kiseline, ili ekvivalent od 12.000 tona akumulatorske sumporne kiseline.
3. S tim dimnim plinovima dospjet će u okoliš najmanje 84 tone klorovodika, fluorovodika i sumporovodika, redom izvanredno toksičnih i agresivnih tvari, što odgovara ispuštanju u atmosferu Pićna oko 1 000 tona koncentriranih odgovarajućih kiselina godišnje.
4. S tim dimnim plinovima otići će u pićansku atmosferu/okoliš i najmanje 600 tona CO (ugljik monoksida) izvanredno (smrtonosno u određenim koncentracijama) otrovnog bezbojnog i bezmirisnog plina.
5. S tim milijardama prostornih (kubičnih) metara dima u pićanski će okoliš dospjeti i nepoznate količine izvanredno otrovnih spojeva teških metala, dioksina i otrovnih spojeva (poput amonijaka) i kancerogenih organskih spojeva (poput formaldehida i fenola). Iz nedostatnih podataka u studiji nije moguće procijeniti o kojim se količinama radi, i sama ta činjenica je ne samo alarmantna već i krajnje skandalozna i potencijalno kriminalna.
6. Granice ispuštanja koje navodi Studija samo za fenol i formaldehid najmanje su 200% iznad dopuštenih za spalionice otpada i cementare sa suspaljivanjem otpada prema europskim propisima (za daljnu informaciju po tom pitanju vidi 2000/76/EC). Ispuštanje amonijaka ti propisi uopće ne predviđaju!
7. Granice za fluorovodik i sumporovodik su po 500% lošije (iznad !); za klorovodik (solna kiselina!) 300% iznad, a za sumporne okside SOX (sirovina za sumpornu kiselinu, kisele kiše) iznad su za 3600% ( 36 puta više od onih iz točke 6.)
8. Ispuštanje vrlo toksične prašine iz većeg dijela postrojenja probijaju standard iz točke 6 za 70%.
9. Gore navedene su najmanje vrijednosti, vrijednosti za koje proizvođač zakonski ne odgovara pa je jasno da se on neće ni truditi da vrijednosti onečišćenja budu manje od toga jer bi mu to bilo dodatno financijsko opterećenje.
10. Studija ne nudi podatke o kancerogenim poliaromatskim ugljikovodicima (PAH).
11. Prema EC/76/2000 kontinuirano se mjeri ukupne organske tvari (preko TOC ekvivalenata), dušikove okside, sumporne okside, prašinu, klorovodik, fluorovodik, sumporovodik, ugljik monoksid. Međutim, prema ovoj po pitanju stručnosti veoma alarmantnoj Studiji o utjecaju na okoliš, Rockwool bi mjerio kontinuirano samo sumporne okside i samo u dijelu pogona prašinu, te formaldehid i amonijak. Tek povremena mjerenja fenola i formaldehida (vidi u Studiji) skandal su sam po sebi. Osim što je nedopustivo i kriminalno što studija ne navodi podatke nužne za procjenu potencijalno ukupne količine tih otrova i amonijaka (ne navode podatke nužne da se vidi koliko bi m3 plinova eventualno čistili, što je od fundamentalnog značaja, pošto nije isto ispustiti sto milijuna m3 plinova sa 65 mg amonijaka/m3 ili petsto milijuna itd.!), može se zaključiti da se time zapravo prikriva stvarne dimenzije opasnosti po zdravlje građana.
12. Očito je iz svega da je jedina prava prednost i interes investitora to što je pronašao zemlju koja je pravi Eldorado glede mogućnosti instaliranja vrlo prljave industrije u vrlo čisti okoliš, još od turističkog interesa.
13. Ova analiza onečišćenja je uspoređena s dopuštenim onečišćenjima (EC/76/2000) u slučajevima spalionica otpada i industrijskih cementnih peći koje bi suspaljivale (co-incineration) otpad, a ne s nekim drugim industrijskim postrojenjem na koje se ovakve multinacionalne kompanije rado pozivaju kako bi pokušale prikriti i ublažiti prave razmjere njihova utjecaja na okoliš.
14. Također treba imati na umu kako svako postrojenje prolazi i kroz incidentne situacije različitih vrsta, i tada su emisije po pravilu bitno veće (vidjeti također EC/76/2000 po tom pitanju). To znači da su ukupni rizici očekivano veći od navedenih. Zanimljiva je činjenica kako se nigdje u Studiji ne spominje, a kamo li jasno opisuje scenarij čišćenja filtera.**
(**Upravo ta je procedura rezultirala u teškoj nesreći u dvjema Rockwoolovim tvornicama u SAD-u, 1997. godine. Naime, te je godine američka Vlada uhvatila Rockwool u svjesnom kršenju zakona. Rockwool nije poštivao svoje unutarnje i takodjer državne regulacije po pitanju sigurnosnih i zdravstvenih parametara poslovanja.
Američka državna agencija (OSHA) došla je do zaključka da je Rockwool u Texasu i Sjevernoj Karolini svjesno i svojevoljno prekršio zakon o zaštiti radne snage i očuvanju njihova zdravlja i da je radi toga došlo do trovanja ugljičnim monoksidom 6, odnosno 11, radnika prilikom rada na kupolnim filterima.
Rockwool je promptno priznao krivicu (vjerojatno kako bi izbjegao negativan publicitet odlaska na suđenje) i bio osuđen na plaćanje gotovo milijun dolara kazne. Na kraju im je kazna smanjena na pola milijuna dolara, s time što su morali implementirati i niz jasno definiranih i strogo nadgledanih odredbi vezanih za poboljšanje sigurnosnih i zdravstevnih uvjeta rada. (**ovo je pojašnjanje dodano naknadno i ne spada u originalni tekst analize prof. Dr. Uršića)
15. Iz Rockwoolove studije nije razvidna točna količina koksa niti drugih sličnih goriva, ali je već iz dostupnih podataka očito da se radi o barem 75.000 tona koksa.
16. Očito je da proizvođaču koji troši 75 000 tona koksa i referira fenol, formaldehid i amonijak, a potpuno prešućuje visokokancerogene poliaromatske ugljikovodike (PAH), to radi kako bi prikrio prave razmjere njegovog utjecaja na okoliš. Treba također navesti kako su i formaldehid i fenol također karcinogeni. Uz to Studija također prešućuje i teške metale, ponajprije živu i kadmij, ali i ostale, koji su neizostavni nusprodukti ovog proizvodnog procesa I ispuštaju se u zrak putem dima. Takvo izbjegavanje navođenja tih podataka u najboljem je slučaju kobni previd. Činjenica ostaje da se ti podaci u svakom slučaju moraju eksplicitno obznaniti u Studiji!