Mislim da treba doista biti naivan kako bi se povjerovalo u europsku uspješnost. (šta je to uspješnost? mjesečno mjenjati mobitele a godišnje auta? to nije uspješnost, to je bezobzirno rasipanje)
Europa je zajedno sa SAD najzaduženije tržište na svijetu, a da pritom uza sve upite realevantnim strukturama , uza svo surfanje i googlanje nećete saznati kome svi skupa to zapravo dugujemo i što smjeraju naši vjerovnici kada dužnička kriza dosegne svoj zenit.
Koliko je tako mistično zadužena, na psihozi profita utemeljena tvorevina opasna? Odgovor na to pitanje nije teško dokučiti, ali treba prije toga promisliti i svojom glavom.
Ovo što govori Vandoren je naime najočitija demagogija.
Nažalost, postoje brojna osjetljiva područja koja gosp. Vandoren nije spomenuo. U godišnjim izvješćima Komisije EU za Hrvatsku se kaže da ima “funkcionirajuću tržišnu ekonomiju”. Što to znači? Da li postoje države koje imaju “nefunkcionirajuće” tržišne ekonomije i koje su to države? Inače, taj izraz “funkcioniajuća tržišna ekonomija” se u službenom prijevodu MVPEi-a prevodi – očito “po zadatku” sa “učinkovito tržno gospodarstvo”. Ono što funkcionra uopće ne mora funkcionirati “učinkovito”.
Drugo, po Hernandu de Sotu (jedan od glavnih ekonomista i savjetnik Bill Clintona, danas direktor Instituta za demokraciju u Washingtonu) je još prije deset godina objavio rad u kojem tvrdi da samo 25 država u svijetu ima tržišnu ekonomiju, a sve ostale nakakve hibride.
Prema posljednjem (prošlogodišnjem) “Democracy index” londonskog EIU-a samo 26 država ima “pune demokracije”.
Zanimljive brojke, zar ne?
Glavni problem je međutim golema razlika između razvijenosti i ekonomskih snaga EU i Hrvatske. Kod tako velikih razlika svaka asocijaccija – i uz najbolje namjere – jednostavno postaje eksploatacija.
Ostavimo po strani “periferne države”, skori kraj eura i (a time i cijele EU) te novu ulogu Njemačke. Očekivati nešto od stranih direktnih ulaganja je super-naiva i samo neki u hrvatskoj mogu biti tako naivni i takve neznalice. O tome vidi detaljnije: Dr. Dragoljub Stojanov: “Hrvatska ekonomska naiva”, http://www.rifin.com, gosti”stranice.
I, na kraju: jedino što Hrvatsku može spasiti je export led growth. No, to je već otkrivanje tople vode.
Ideal “tržišnog gospodarstva” imao je smisla u ono vrijeme dok je u svijetu postojao deficit, a koji je tražio rast.
Kako danas deficita zapravo više i nema on se umjetno stvara neracionalnom (nekvalitetnom) proizvodnjom pa se tržišno gospodarstvo pretvorilo u golu i slijepu interesnu ekonomiju.
Milijuni neljudskih konjskih snaga upregnuto je u tehnološki proces, pa je potreba za ljudskom radnom snagom iz godine u godinu je sve manja.
Proizvodnja je velika i sve veća, ali je potrošaća sposobnih realizirati tu proizvodnju sve manje…
Interesna ekonomija je profit nadredila i ljudskom biću i prirodnim evolutivnim zakonima.
Ta anomalija rezultira današnjim rastrojenim globalnim svijetom. Vjerojatno nikada u povijesti ljudska roda nije toliko velika moć bila nagomilana u rukama tako malog broja ljudi.
A ti malobrojni postavili su interesnu ekonomiju i njen glavni pokretački mehanizam – kreditni novac – na pjedestal božanstva, to je doseglo razinu opće konfesije, dogme nad dogmama i svetinje nad svetinjama..
A tržišno gospodarstvo u svojim slobodarskim temeljima zabranjuje već i porez na dobit.
U SAD kompletan iznost kojeg Porezna Uprava na to ime naplaćuje daje se samo na ime kamata te prezadužene zemlje, a da prosječni amarikanac o tome nema pojma, jer misli kako ta sredstva idu na školstvo i sl.
Pritom uopće ne postoji zakon koji regulira ili dozvoljava naplatu tog poreza, jer čuveni Ustav SAD to još uvijek zabranjuje. Porez se naplaćuje by force straha i trepeta SAD- Porezne Uprave, jer zakona nema…(pogledati – Aaron Russo – America Freedom To Fascism.)
Ova nevjerojatna činjenica je zbilja kod onih koji, također by force, ” šire demokraciju i načelo tržišne ekonomije po svijetu” – SAD, a čiju ekonomsku paradigmu, FED, teži preslikati sustav EU.