Može me neko uputiti kako da trgujem na tom tržištu? ili u Bosni ili CG? kome da se javim?
Vrlo jednostavno, ako hoćeš iz Hrvatske trgovati u Srbiji ili Bosni zovi Hypo-Alpe-Adria banku i traži njihove brokere, oni će ti sve objasniti.
Samo u vrijednosti nekretnina i zemljišta Luka Leget vrijedi cca. 22.000.000 eura što kad se podijeli sa brojem dionica, njih 220.221, iznosi 99,90 eur ili 8.200 dinara po dionici, a trenutno se njome trguje na 720 dinara. Recite mi ima li ijedna dionica u Hrvatskoj čija je trenutna vrijednost 10-tak puta manja. Takve smo zadnje gledali prije 2 godine.
OBJEKTI I ZEMLJIŠTE – 18.203.410 eur
OPREMA – 3.264.250 eur
ZALIHE 2005. (Finan. izvještaj) – 405.000 eur
UKUPNO 21.872.660 eur
Prije svega želio bih reći to kako najveći utjecaj na rast vrijednosti dionica ima ulazak nekog većeg igrača (npr. invest. fonda). Kako njih u Srbiji nema, mislim na njihove domaće investicijske fondove, a dolaze negdje u 12. mjesecu ove godine, tako će opet cijene nekih dionica otići visoko.
Npr. u Hrvatskoj ima jako malo dionica (ili ih čak ni nema) čiji je P/E ispod 10. U Srbiji ih ima podosta sa niskim P/E (mada naravno nije to jedino mjerilo kupnje).
Investicijski fondovi će učiniti svoje kada dođu, kao što su učinili i kod nas 2004. godine počevši.
Jednom je Florinčić u jednom svom intervjuu izjavio da je dionica podcijenjena dok u njoj se ne nalaze nijedan fond ili veći ulagač.
Forum je samo mjesto na Internetu na kojem se razmjenjuju mišljenja i teško mogu u većim razmjerima utjecati na cijenu.
Postoji jedan dokument iz kojeg se vidi koliko je Luka Leget jeftinije prodana, a koliko ona zapravo vrijedi.
NETO KAPITAL LUKE LEGET je bio 21.709.000 eura prije privatizacije, odnosno 70% Luke leget je prodano, koja je vrijedila 15.196.596 prodana, za 1.101.000 eura ili za 13,80 puta manju vrijednost, po dionici 425 dinara.
Ako uzmemo 21.700.000/220.221 dobijamo 98,54 eura ili 8300 dinara kao fer vrijednost po kojoj je zapravo trebala biti prodana.
Postoji cijeli dokument o tome koji je izrađen od grupe malih dioničara.
Našao sam na stranici Vaš link učešće stranih investitora u ukupnom prometu dionica u Srbiji:
[B]mesec FIS [/B]
avg.05 53,40%
sep.05 48,67%
okt.05 49,45%
nov.05 42,89%
dec.05 48,46%
jan.06 44,52%
feb.06 51,28%
mar. 06 53,63%
apr. 06 63,52%
maj 06 49,11%
jun 06 59,90%
jul 06 55,98%
Postotak učešća stranih investitora je iznad 50%. Pročitao sam negdje kako je ukupan broj malih investitora u Srbiji svega 2.000.
Bajno zvuči 😉 Trebalo bi to malo dublje ispitati i onda kreniti. Dosad su već neke cijene dobro narasle, pogotovo kod Putova Užice, no još uvijek mislim da su atraktivne. Par puta sam prolazio kroz Užice i vidio tog giganta od tvrtke. No i cijena mu je u prošle dvije godine narasla 10 puta. No stvarno treba veliki kapital, da bi se nešto promjenilo. Tigar mi je isto bio atraktivan prošle godine ali nikako da se odlučim. Gadi mi se kad prelazim granicu pa me svaki put pitaju koliko novaca prenosim? Sad ću još probat preći kao siroće pa da vidim o ćemu se to radi [smiley10] Pozdrav.
Rekordni promet Beogradske burze
Beogradska burza je objavila da je od početka godine ostvarila promet od preko 49 milijardi dinara, odnosno 590,7 milijuna eura, čime je premašen ukupan promet ostvaren tokom prošle godine, prenosi Beta. U utorak 22. kolovoza, dodaje se u priopćenju burze, zabilježen je i značajan dnevni opseg trgovanja dionicama, koji je samo u jednom danu iznosio preko 825 milijuna dinara, odnosno više od 10 milijuna eura.
Nove gazde izbegavaju obaveze
Sremska Mitrovica – Najveći sremski grad i centar nekada bogatog regiona Sremska Mitrovica poslednjih godina ima velikih problema u privredi i brojnih prepreka u procesu privatizacije, a nikako da nađe modus da ih reši ili preskoči. Odavno posustali giganti sa dosta prekobrojnih, mala i srednja preduzeća sa sličnim problemima, privatni sektor nedovoljno razvijen i finansijski nedovoljno moćan da bi amortizovao reku nezaposlenih i loše rezultate poslovanja… Podatak koji ističu u sremskomitrovačkom Veću sindikata zabrinjava i najvećeg optimistu – stopa nezaposlenih u Sremskoj Mitrovici je veća od 30 odsto, a na tržištu rada je oko 14 hiljada radnika, sa tendencijom povećanja.
Uprkos priči zvaničnika da se ovde stvara povoljan ambijent za investitore, sporo se investira, a proces privatizacije takođe ne ide ni dovoljnom brzinom, niti uspešno. Mitros, nekadašnji ponos u klaničnoj industriji, je prebrinuo brigu privatizacije, ali je od 933 radnika ostalo samo 350 koji dobijaju minimalac. U Instalateru traje štrajk već 19 meseci, koji se više ne može tako ni zvati, a radnicima poslodavac duguje čak 40 plata. Novi gazda nije uspeo da obezbedi ni nove poslove, niti da ispuni obaveze. Kupoprodajni ugovor bi trebalo da bude raskinut ovih dana, kao i u preduzeću MIV zbog neispunjavanja obaveza. Zanimljivo je da je u MIV raskid tražio sam kupac odnosno firma Jucit iz Beograda. Zbog sporosti rešavanja problema država je izgubila blizu 400.000 evra, jer veliki ugovoreni poslovi, vredni tri miliona evra, stoje sve dok Trgovinski sud u Beogradu ne razreši spor. Zaposleni i sindikat pisali su stoga i ministrima i premijeru, ali ni otud nema odgovora. Raskid ugovora, takođe zbog neispunjavanja obaveza je predviđen i za Provamin koji je kupio Dušan Borovica, a dok do raskida ne dođe na snazi je privremena mera zabrane otuđenja i opterećenja kapitala i imovine.
Fabrike bez mašina, dizalica, kamiona…
Mnoge privatizovane firme imaju problem sa raskidom kupoprodajnih ugovora, a iz mnogih su nestala osnovna sredstva za rad, jer je država na taj način namirivala svoja potraživanja, objašnjava Romankov. Tako je MIV, nekada jedan od glavnih izvoznika na strana tržišta ostao bez dizalice, kamiona i službenih automobila, fabrika obuće Dijana bez šivaćih mašina i zgrade, a slična sudbina je zadesila i ovdašnje šnajdere koji su preživeli i sa ostatkom “singerica” pokušavaju da u lon poslovima za stranog partnera nađu slamku spasa. Matroz, jedini proizvođač roto hartije u zemlji, čeka red za tender i izgledan je strani kupac, a do tada fabrika stoji, ili pomalo radi tek neka mašina.
– Kupac se traži i za Sremprojekt, gde je takođe raskinut prethodni ugovor, potom za četiri preduzeća bivše Vojvodine, Sremekspres, DP Mačvu… Na tržište se polako vraćaju četiri firme koje su prodate iz stečaja, od mlekare, do Fudina i Drvnog kombinata – kaže Stevan Romakov, predsednik opštinskog Veća sindikata, i dodaje da u poprilično sumornoj slici stanja privrede ima i po neka svetla tačka bar kada je o privatizaciji reč. Jedna od njih je i mitrovačka fabrika šećera, koja je konačno ove jeseni, posle tri godine, u kampanji koja bi zapravo trebalo da bude “probni balon” za naredne godine, pre svega u smislu provere remontovane opreme. Prvi pokazatelji govore da je šećer izuzetnog kvaliteta, a za sada radi 350 radnika i 160 sezonaca.
– Kao uspešan primer može se navesti Luka Leget i Agroseme. Oni su ispunili sve obaveze i prema državi i prema zaposlenima. U Luci je došlo i do znatnog povećanja proizvodnje. Oko sto radnika je bilo višak i oni su otišli uz otpremnine. Vlasnik je investirao i u opremu i povećao zarada za 50 odsto.
J. Zurković
Ako nekoga zanima izvješće za 2005. godinu:
Redosled prvih 10 dioničara:
KONZORCIJUM 146724 66.62580 Pravno domaće
Konzorcijum 10615 4.82016 Pravno domaće
Omega beton d.o.o. 3736 1.69648 Pravno domaće
PERIŠIĆ BOSILJKA 1693 0.76877 Fizičko domaće
HYPO ALPE-ADRIA-BANK AG 500 0.22704 Pravno strano
FCG d.o.o., Beograd 450 0.20434 Pravno domaće
KOZENKO STEVAN 245 0.11125 Fizičko domaće
ZELjKOVIĆ RADA 245 0.11125 Fizičko domaće
STANIŠIĆ RUŽICA 238 0.10807 Fizičko domaće
SEKULIĆ DIMITRIJE 238 0.10807 Fizičko domaće
Šta donosi novi zakon o investicionim fondovima
Politika
Krajem ove ili početkom naredne godine u Srbiji bi trebalo da se pojave prvi domaći investicioni fondovi a po osnovu Zakona na čije se donošenje čekalo gotovo celu deceniju.
Time je i Srbija, kao poslednja zemlja u regionu, napokon stvorila šansu za male ulagače da investiraju sredstva u hartije od vrednosti, pre svega u akcije profitabilnih kompanija, s osnovnim ciljem da ostvare kapitalni prinos, na razlici između kupovne i buduće prodajne cene.
Doduše, mnoge atraktivne kompanije, poput Apatinske pivare, DIN-a, „Knjaza Miloša”, „Vode Vrnjci” i „Hemofarma”, stekle su takozvane strateške investitore koji su „u posed” ušli metodom preuzimanja ili dokapitalizacijom. Posledica je da se njihove akcije retko, u zanemarljivim količinama ili nikako ne pojavljuju na berzi. Neke od najatraktivnijih firmi se nikad nisu ni pojavile na berzi, poput Luke „Beograd”, već su po netržišnim cenama stekle većinskog vlasnika. Stoga je veliko pitanje u čije će akcije i druge hartije investicioni fondovi moći da ulažu, pogotovo ukoliko država ne dozvoli prodaju dela kapitala sadašnjih javnih preduzeća na berzi, čime ne bi ugrozila svoj većinski udeo, ali bi, zbog atraktivnosti emitenata, razigrala tržište, produbila ga i ojačala njegovu likvidnost. Na tržištu se promeću akcije svega oko 200 firmi, a sem obveznica stare devizne štednje drugih državnih papira nema, tako da se investicioni izbor na plitkom i nedovoljno likvidnom tržištu svodi gotovo na onu narodnu: „Evo ti ništa – drž’ ga dobro”.
Razvoj bez kredita
Donošenje zakona je samo preduslov za razvoj ovog segmenta finansijske industrije, premda je i dalje nejasno da li će Srbija razvojne ciljeve realizovati posredstvom tržišta kapitala, ili će se privredi rast finansirati „na dug”, uzimanjem skupih bankarskih kredita, ili kombinovano. U zemljama u kojima dominira tržišna logika, berza je mesto za prikupljanje svežeg kapitala za razvoj, što podrazumeva da dobre firme, s prepoznatljivim brendovima i snažnom tržišnom pozicijom i izvoznim atributima, emituju nove akcije za finansiranje profitabilnih programa i prodaju ih na tržištu.
U tom slučaju, kupci, deleći rizik s emitentom, tipuju na buduću dobit, a ne na vlasništvo i upravljanje kompanijama. Upravo takvi kupci su investicioni fondovi, koji za račun svojih akcionara investiraju u hartije koje obećavaju veliki kapitalni rast. Srpskoj privredi hronično nedostaju investiciona sredstva za razvoj, ali su prilike takve da je bitka za vlasništvo još dominantna na berzi, tako da su svi izgledi da će se kapital izvoziti u inostranstvo gde će investicioni i privatni penzioni fondovi ulagati, razvijajući tuđe ekonomije, kako bi ostvarili ciljeve svojih suvlasnika.
Investicioni fondovi, kao nova vrsta finansijskih kompanija u Srbiji, u svetu postoje od 19. veka, a njihova imovina u tranzicionim zemljama je, takođe, u stalnom porastu i pokazuje znatno brži trend rasta u odnosu na klasičnu štednju. Stoga bi razloge za dugo oklevanje da se donese zakon na osnovu kojeg bi se formirali domaći investicioni fondovi trebalo, najverovatnije, tražiti u otporu snažnog bankarskog lobija, s jedne i interesima tajkuna, nevoljnih da se za akcije dobrih firmi bore na tržištu u snažnoj konkurenciji.
Paradoksalno je i to što, premda je Zakon tek nedavno donet, u Srbiji uveliko posluju strani investicioni fondovi, tako da je stranim građanima omogućeno da budu vlasnici akcija srpskih kompanija, dok su domaća fizička lica, u žestokoj konkurenciji, teško dolazila do pojedinih atraktivnih akcija.
Investicioni fond je finansijska institucija koja emituje i prodaje sopstvene akcije prikupljajući tako novčana sredstva većeg broja ulagača da bi ih potom plasirali u različite hartije od vrednosti.
Putevi Požarevac imaju ukupno 57.687 dionica. 41.399 nalazi se u tzv. čvrstim rukama, a 16.288 komada u rukama fizičkih lica. Definitvno podcijenjena dionica i lijepa prilika za ulaz nekog većeg igrača.
Putevi Niš imaju ukupno 288.560 dionica. 90% nalazi se u rukama u tzv. čvrstim rukama ili 259.057 komada. East Capital ima 2.550 dionica. Slobodnih ima 26.300 komada.
Luka Leget ima 220.221 komada dionica, 162.960 nalazi se u rukama Konzorcija, slobodnih ima 57.257 komada. Također, podcijenjena dionica i prilika za ulaz nekog većeg igrača.
Luka Leget
– zaduženost prema aktivi -13,45%
– obrtaj zaliha – 9,07
– obrtaj ukupne aktive – 0,61
– tekući omjer – 2,38
– brzi omjer – 1,88
– EPS – 252,21
– P/E – 2,85
– BV – 2029,38
– P/B – 0,35
– Koef. tek. likvid. – 2,38
– Koef. finan. stabilnosti – 0,95
– Koef. zaduž. – 0,13
– NPM – 17,74%
– ROI – 10,76%
– ROE – 12,43%
Dnevni pretovarni kapaciteti Luke “Leget” su 6.000 t rasute robe i 1.440 t generalnih tereta. ’’Luka Leget’’ se bavi proizvodnjom šljunka i pijeska, kao i rečnim saobraćajem i jedno od najznačajnijih proizvođača šljunka i pijeska u Srbiji.
Pozdrav Milant i hvala na svim podacima koje puštaš. Malo me “smeta” što si se raspisao na svim forumima koje pratim, pa se pitam koji ti je cilj. Bilo bi mi drago da napišeš svoje pozicije odnosno da objaviš svoj portfelj. Jasno da si u dionicama koje hvališ, ali zanimaju me omjeri.
Na kraju konkretno pitanje u vezi Luke Leget:
Kakve su mogućnosti širenja kapaciteta i planirali se što u tom smjeru??? Thank you!!!
Pišem na više foruma jer forum(i) služe za razmjenu informacija. Kako ima više foruma koji se bave financijama odlučio sam podijeliti to sa svim članovima neovisno s kojeg foruma dolaze, a svi ne posjećuju sve forume, a to prije svega kako bi potakao raspravu.
Uključuju se ljudi, ali sve polako. Dionice koje sam naveo posjedujem i njih spominjem jer su dobre, podcijenjene i budućnost im je blistava. Svatko može uz pomoć financijskih izvještaja utvrditi ili potvrditi vjerodostojnost podataka i odlučiti ulaziti ili ne.
Zbog predviđenog povećanja riječnog prometa RTC Luka Leget je i predvidjela proširenje svoje luke i vertikalne obale u duzini od 400 metara što će povećati efikasnost i kapacitet pretovara više objekata u isto vrijeme. Predviđeno je također da se povećanjem kapaciteta flote otvore nove deponije u Beogradu i Novom Sadu čime bi se približili klijentima i poboljšali kvalitetu opkrbljivanja. (imaš na Vaš link). Pitaj dalje što te zanima.