Moram priznati da sam malo zbunjen. Nisam siguran da li je ovdje riječ o populističko- političkom pamfletu ili je riječ o političkom komentaru?
Ako se za ishodište uzme tvrdnja da su „ istrage doživljene kao suđenje“ i pri tome imputira da bi na toj osnovi odluke Ustavnog suda donosile „politički rizik“ jer postoje oni koji su „ gladni osuda“. A gladni osuda su upravo oni koji su istrage doživjeli kao suđenje.
A što je sa onima koji nisu istrage doživjeli kao suđenje? I da li je uopće normalno doživljavati istrage kao suđenje? U kojim se to vremenima i u kojim sustavima „ istraga“ doživljavala kao „ suđenje“?