Banke između regulatora i/ili klijenata odabiru fokus djelovanja. Kada su usmjerene na regulatora, po uputama Velimira Šonje, onda uglavnom govore o regulatornom trošku, važnosti banaka na gospodarski sustav, uspoređuju se troškovi depozita i cijene kreditiranja sa susjednim državama itd. i tako bliže.
Kada su usmjerene na klijenta, kako sugerira Toma Ćukić, onda razvijaju model „modularno dizajnirane proizvode“ po željama i potrebama klijenata.
Oba stručnjaka slažu se u bitnom, a to je da i dalje treba opstati bankovnocentričan sustav, da treba opstati univerzalno bankarstvo, da i dalje iza rizičnih poslovanja i problematičnih poslovanja banaka treba stati država kao garant depozita, i sve u tom duhu.
Tako da se ova samokritika bankara Tome Ćukića više može shvatiti i prihvatiti kao kozmetička i interna kritika unutar bankarstva kao ona (samo)kritika koja se dodvorava depozitarima i investitorima.