polančec je stvarno zakasnio 30-40 godina sa svojim političkim ambicijama. bio bi genijalan politički komesar iz doba petoljetki.

zašto su uopće raspisivali natječaj ako ne drže ni do kakvih kriterija?! vuku ozbiljne tvrtke za nos i stvaraju im štete kao posljedica neznanja u kakvu banana-državu su došli.

da je razlika 1 milijun eur, još bi se našlo smisla u tom kvazi-domoljublju, ali 83 milijuna eura?!

kao da nam državni proračun grca u novcima pa si to možemo priuštiti.

a kao glavni interes privatizacije proklamirano je punjenje proračuna…

Nisam citao ponude tako da mogu samo reci da se, mozda, radi o dugorocno povoljnijoj opciji! (Kako i na koji nacin!? Neznam!)[smiley13]

Vlada dezorijentirano luta u nedostatku jasne operativne strategije razvoja gospodarstva. Premijerove izjave nakon prodaje Dukata poput “Vlada i stranka kojoj sam na čelu jednako podupiru i domaće i strane poduzetnike…” su jasno usklađene sa izjavom “gospodina” Polančeca “TLM prodan domaćem konzorciju zato što je – domaći!”.

Koliko je u eri globalizacije zaista bitno je li vlasnik nekog privatnog poduzeća koje radnicima redovito isplaćuje plaće, a državi uredno plaća poreze domaći ili inozemni kapital?

Kako postaviti zakon koji bi dopustio preuzimanja koja će za preuzeta poduzeća značiti nova ulaganja i razvoj, a onemogućiti preuzimanja s namjerom kupnje Hrvatskog tržišta?

Lakrdija od HFP-sramota.
Domoljublje OK ali ne na račun domoljuba.
Izbor min. 500 milijuna kuna lošije ponude ne zaslužuje nikakve komentare.
Naša posla!!! Mogli ste ovo napraviti i malo pametnije. Ovo je suviše prozirno.
Gdje vam je obraz gospodo. Ismijavate i hrvatski narod i potencijalne investitore.
Što će Vlada reći a što HANFA. Da pogađamo.
Dioničar sam TLM-a i imam interes da ova smijurija završi, novac mi je blokiran godinu dana, ali sam ogorčen bizarnošću i neodgovornim odnosom osoba koje su involvirane u ovo s…..!

da, to nije jednostavno pitanje.

mislim da je osnovni problem: kako uopće potaknuti nekog da proizvodi kad je cijeli sustav usmjeren na destimulaciju proizvodnje, a stimuliranje uvoza.

ako naši poduzetnici to navode kao osnovni problem, zašto bi stranci bili drukčiji.

mogla bi se, recimo, u ugovore ubaciti kaluzula da je kupac obvezan zadržati dosadašnji nivo proizvodnje idućih 5-6 godina.

ali ne smiju mu se postavljati nikakvi zahtjevi vezani za broj zaposlenih!

ne postoje takvi čarobnjaci koji mogu ogromne prekobrojne iz socijalizma zadržati, zadržati strahovito porezno opterećenu proizvodnju i još praviti razuman profit.

onda se još čudimo što kod nas zalaze kojekakvi avanturisti. pa jedino oni mogu naći neku svoju egzotičnu računicu u našoj priči o razvoju ekonomije!