Da, kada je stečajni upravitelj imao soli u glavi te umjesto prodaje imovine, u kojem slučaju se većina vjerovnika ne bi namirila, nastavio je sa poslovanjem i evo rezultata. Naravno, svemu su kumovale i banke koje su dopustile da se poslovanje nastavi, jer su procijenile da bi u suprotnom ostale kratkih gaća. Svakako primjer da se i uništen gospodarski subjekt može i te kako revitalizirati ukoliko postoji volja za to. No, u Hrvatskoje je praksa da se poduzeća namjerno uništavaju, za stečajnog se postavi pravnik koji nema veze sa ekonomijom, u bescjenje se da vrijedna imovina i aj ća, neko ostane bez kruha a bagra se oboogati… Zato i jesmo di jesmo. Kada onaj čačić kaže da proizvodnja Diokija nije ekonomski isplativa. Ministar gospodarstva. A Dioki drugi najveći hrvatski izvoznik sa tržištem koje guta sve njegove proizvode i iz koga su Ježić i klika isisali milijarde kuna. Ministar gospodarstva. Da nije tragično bilo bi komično…