Tesko je na osnovu vrlo oskudnih podataka, korektno komentirati poteze Vlade. Medjutim jedno je ocito. Offset poslovi najodgovornijim ljudima ove drzave nisu bas jasni. Neki ocito stavljaju znak jednakosti izmedju offsetta i kompezacijskih poslova. Radi se naravno o dva potpuno razlicita necina poslovanja,
Druga jos mutnija stvar predstavlja OPISANO kupovanje helikoptera. Koliko mogu iscitati nije Hrvatska duznik Rusiji nego obratno. A nabavka helikoptera ispada kao da je Hrvatska bistricki bogec koji sa kapom u ruci i u bekonacnoj zahvalnosti dobiva od Rusije helikoptere za stari sovjetski dug. Opisani uspjeh hrvatskih pregovaraca neosporno je stetan za Republiku Hrvatsku naprosto zato jer je trziste helikoptera kao i aviona trziste kupaca a ne prodavaca. Hrvatska je je mogla pristati na soluciju prebijanja duga preko helikoptera ali uz dodatni uvjet offsetnog ulaganja ruskog partnera od barem 120 milijuna dolara u Hrvatsku.
Slicna situacija je sa transporterima gdje uvjetovanje 25% udjela u proizvodnji na kojem inzistera premijer zvuci prilicno blijedo u odnosu na mogucnosti koje bi pravi i dobro razradjeni offset mogao donijeti Republici Hrvatskoj.
Na kraju ocito je da je odluka o kupnji rablenih aviona vec donijeta. Dakle i ta mogucnost offsetnog posla je vec odbacena. Cijene letilica u offsett poslovanju nisu uopce toliko bitne koliko na cijenama neki inzistiraju. Naime dobro razradjeni offset posao u biti osigurava investicije isporucioca u Hrvatsku tako velike i takve prirode da prakticno kroz poreze i davanja drzavi osiguravaju financiranje same nabavke aviona. Bez obzira koji avion, on se kroz offsett moze o mora samofinancirati ali i donijeti 10-20 tisuca radnih mjesta.