Nikave masovne akcije neće promijeniti svarnost. Jedino čemu se mogu nadati su manje plaće i bitno stroži uvjeti rada (dulje radno vrijeme, kraće pauze, veće kontrole izostanaka, manje naknede za vrijeme bolesti itd.). za kakva -takve radna mjesta. Naravno ona na (kratko) određeno vrijeme.

Sindikalni čelnici bi napravili veliku stvar ako bi malo pogledali što se zbiva prekoputa u Italiji s Fiatom, gdje je Sergio Marchionne postavio stvari vrlo jasno: “Ili prilagodba svjatskim uvjetima poslovanja ili gašenje proizvodnje”. I to bezuvjetno i beziznimno. Fiat je zato izišao z Cofindustrie (talijanskiHUP) kako bi uvjete rada mogao dogovarati na nivou svake tvornice posebno, bez diktata na državnom nivou.

Najgore što mogu učiniti jest kultivirati iluziju da će “masovnim prosvjedima” osigurati svoju egzistenciju.