1)Zasto je lock-up toliko kratak? [smiley9] Bilo bi logicno barem 5 godina.

2) i drugo, još BITNIJE: otkud nevjerojatna ideja da cijena treba bit 1690 kn? [smiley9] To je bila više manje tržišna cijena u jednom bivšem trenutku, ali je to passe danas. Danas je druga cijena i samo ta cijena može biti osnovica za bilo kakve transakcije. Samo um propalice i nekog tko je navikao zivit na drzavnim jaslama i pri tom drpat drzavu uopce razmislja da je njegovo pravo kupit dionice ispod trenutne tržišne cijene. Znam da je nekim ljudima, poglavito onima koji su vezom zaposleni, još u komunizmu, a i poslije, i od kojih neki primaju placu a da ne rade, da je njima ta logika svojstvena.

Medutim kako ce se objasnit umirovljenicima da za njihovo pravo na poštenu mirovinu nema novaca [smiley9] jer se novac potrošio na nepotrebno darivanje uglavnom vezom zaposlenih INA-ša kojima se za malo rada davala velika placa i sad se jos treba mastan vrat mašću namazati.

Jasno mi je da drzavnim facama nije tesko dat iz nase kase, ali me čudi da u ova predizborna vremena tako olako žrtvuju 1 100 000 glasova umirovljenika za par desetaka tisuca inasa, pa čak i manje od toga broja, obzirom da dio njih ne glasuje na izborima, obzirom da su drzavljani nekih drugih drzava.

Mora bit da je tu neki interes i facama, samo koji? [smiley8]

Idemo bit konstruktivni, pa da svi budu zadovoljni, recimo ovako (dobrodošli su i drugi prijedlozi):

Svakom INA-šu se ponudi ugovor prema kojem ima pravo kupit neki broj dionica po tržišnoj cijeni C na dan D – dan kad se donese odluka da se ugovor ponudi svim inašima, ali to pravo može iskoristit tek za neko vrijeme T , dakle od dana D+T, ali po cijeni C iz ugovora (dakle na dan kad se donese odluka o ponudi takvih ugovora inašima).

Svima bi bio isti početni dan D -dan po kojem je određena cijena C, ali bi T bio razlicit. Za one tek zaposlene bi bio recimo 5 godina, a za svakih 10 godina staža bi se T umanjivao za jednu godinu, što znači da oni sa 40 godina iskustva bi imali pravo na realizaciju već za 1 godinu.

Ovaj prijedlog će, uvjeren sam, pozdravit svi pošteni i ponosni ljudi. Ako ima boljih samo naprijed. Konkurencija u kvalitetnim idejama je uvijek dobrodošla.

Konkretan primjer:

Dan D je recimo 14. svibnja 2007. Cijena C je 3400 kn.

Radnici a,b i c dobiju ugovore o pravu za kupnju odredenog broja dionica (z asve isti broj) po cijeni C 3400. To pravo mogu realizirati najranije za vrijeme od :
5 godina za radnika a koji je tek zaposlen
2 godine za radnika b koji ima 30 godina staza ( 5 godina minus 3 godine)
1 godinu za radnika c koji ima 40 godina staza ( 5 godina minus 4 godine)

I svi zadovoljni. Drzavni proračun nije direktno oštećen, jer je prodao samo neka buduća prava, koja sad nisu jasno odrediva.

Ta prava jasno nesto vrijede, ali vrijednost tih prava koje država gubi je poklon i pokazivanje poštovanja i zadane riječi radnicima, kojima bi pošteni i ponosni radnici trebali bit zadovoljni, a neće bit oštećeni ni umirovljenici ni državni proračun nešto konkretno, ili barem ne direktno a niti znatno.