nista-od-vala-investicija
ocajnickim-potezom-linica-dobit-javnih-tvrtki-preusmjerit :
U slobodno vrijeme kad ne dijelu našu lovu kompartijskim prijateljima (a nešto ostane i za debelog gazdu jel’te), Linić se i dalje ponaša kao blagajnik, a ne kao ministar. Što ćemo takav mu je habitus.
Mene zanima što bi HEP napravio s 850 mil. kn., a što će napraviti Vlada. Bojim se da je odgovor onaj koji se od nerdova s jedne i druge strane jedino i može očekivati: ništa pametno, tj. dugoročno korisno.
Sve, sve, sve – samo nikad ne ono pravo!
Situacija u Hrvatskoj je analogna izgubljenoj partiji šaha. Igrač koji se našao u igubljenoj poziciji još uvijek nema hrabrosti predati partiju i pokušava kupovati vrijeme “kultiviranjem iluzija” da ipak sve (još) nije izgubljeno i očajnički izmišlja čas ovaj – čas onaj potez iako zna da njima ništa bitno neće promijeniti.
Naravno, radi se o “priznanju” da je dug (već poodavno, što misije MMF-a upozoravaju u svakom izvješću)) neodrživ i da treba zvati MMF. Naravno, to znači početak kraja za “kultiviranje” iluzija i početak brojnih poniženja jer će ih u programu ostvarenja primarnog budžetskog suficita (glavni zadatak koji će “trojka” nametnuti Hrvatskoj) biti. I to onakvih kakave je morala progutati Grčka, ako ne i većih. U međuvremenu se još i “institucionalno laže” – kao naš dug još nije prešao 100% BDP-a, nego kad se uključe HBOR i HAC on iznosi…..
To što nam je prinos na obveznice prešao 6,2% – kao da i nije. Pa onda ideja ideja “očuvanja” kreditnog rejtinga. Pa onda “monetizacije” nerentabilnih autoputeva. Čovjek se i nehotice sjeti kvalifikcija poput “društva bez stida, ponosa i racionalne perspektive” i “frustracija bez orijentacije”. Vidi zadnji “The Economist” s poražavajućim tekstom o Hrvatskoj – najbolja mi je primjedba da je “premijeru ekonomija dosadna”.
Ali nije sve tako bezidejno. Po klasičnj definbiciji političke nezrelosti, “nikad se nezna što se hoće, ali se uvijek točno zna koga se neće” kako to primjeri Vladimira Ferdeljija, Aleksandre Kolarić i Radimira Čaćića lijepo ilustriraju.
Nego, da se vratimo našoj partiji šaha. Hajdemo pogađati kako će završiti – hoće li Linić smoći sange i predati partiju – ili će mu pasti zastavica?