P)Kako to radi dr. Luigi…?
Ljudski karakter.
Što čini vaš karakter? Kako ga gradite? Dobrom literaturom? Utječu li genijalni filmovi na vas? Pamtite li neke rečenice do kraja života? Glupirate li se ponekad po stanu glumeći svoje najdraže filmske junake? Gradite li svoj karakter dobrom glazbom? Da li ste ikada išli na poslovni sastanak i bili p.off živčani ka’ divlji psi i na radiju odjednom čuli pjesmu od Hladnog piva, podebljali ju do kraja, pokušali pri tome isfurati glas vokala spomenute grupe, glupirajući se dok vam se ne upali zeleno na semaforu (a bili ste u odijelu i baš ste bili šik, ali i tre-tre šik za punk)? Da li vas je iza toga bolilo grlo za pop…? Da li ste primjetili da vam se smješka starija osoba iz susjednog auta? Je li vam bilo neugodno, jer ste pomislili da ste na trenutak sigurno izgledali kao kakva „kü-kü person“?
Ako ste vi takvi, da li ste se ikada zapitali kakvi su onda paraziti? Znate na koji tip ljudi mislim… Što čini njihov karakter? Kako ga oni grade? Što na njih utječe?
Zašto toliko volim pisati o parazitima?
Stefan Zweig je u svojoj knjizi o Magellianu opisao što ljude „goni“ na pisanje… slažem se sa njim u svemu jer tekstovi zaista mogu poteći iz najrazličitijih osjećaja.
Po Zweigu „ljudi pišu potaknuti oduševljenjem ili zbog osjećaja zahvalnosti, ali duševnu strast mogu isto tako zapaliti i ogorčenje, srdžba ili zlovolja. Kadšto povod daje radoznalost, psihološka naslada pisca da pišući sam sebi objasni ljude i događaje, ali na pisanje gone – pa i prečesto – različite pobude, kao što su taština, pomama za novcem, uživanje u promatranju sebe samoga. Zbog toga bi pisac morao zapravo sebi samome položiti račun zbog kojih je osjećaja, iz koje osobne potrebe odabrao svoj predmet.”
Što se tiče svih ovih tekstova, meni je potpuno jasno (kao i Zweigu) njezino kako on kaže „unutarnje porijeklo“. Nastali su zbog malo neobičnoga, ali veoma snažnog osjećaja: izazivanja postiđenosti.
Vratimo se sada malim parazitima.
Sjećate li se one nedavne riječke afere sa poznatim riječkim kirurgom kada je pokušao iskamčiti lovu za operaciju od pacijentove kćeri pa ga je ta žena prijavila policiji? Nažalost, taj slučaj nije usamljen. I moji su roditelji to doživjeli na svojoj koži.
Kako to paraziti rade?
Evo ovako… potrebna vam je npr. hitna operacija, jer ako je ne obavite u određenom vremenskom roku idete „pod ledinu“. Dolazite sa izbezumljenim pogledom od straha za svoje bližnje pred hladnokrvnog parazita i naravno da govorite onu klasičnu rečenicu: „Da li se može nešto učiniti? Evo, mi smo spremni na sve doktore…“. Onda parazit objašnjava i razglaba i prognozira uspijeh i obečava da će učiniti „sve što je u njegovoj moći“.
Uz takve parazite je obavezno još i njegov pomagač, krpelj br.2. On vas isprati van i sa njim ponovite sličnu proceduru, ali on za razliku od glavnog parazita ima ulogu zapravo „vas obraditi“… Kako? Pa… vrlo, vrlo jednostavno. Ispričaju vam priču kako doktor parazit xy ide uskoro na malonogometni turnir u p.m. i da je običaj da se takva putovanja sponzoriraju, da se doktore „pomogne“ sa kakvom „simboličnom“ svotom.
…
…
A vama se okrene želudac… što od činjenice da je rat, što od činjenice da ste apsolutno bespomočni, što od činjenice da to parazitsko govno ide na malonogometni turnir tj. da vašu lovu kojom vas je doslovce ucijenio neće utrošiti na svoje doškolovanje (to bi čovjek još i mogao razumjeti) pa zbog činjenice da su za to vrijeme ostali doktori ginuli po Hrvatskoj i završavali u masovnim grobnicama spašavajući ljudske živote bez da su ikoga ucjenjivali… okrene vam se želudac kada vam parazit pomagač „pojasni“ kada i kako ćete ostaviti kovertu na stolu. Okrene vam se želudac kada vidite razočaranu njušku glavnoga parazita kada otvori kovertu u kojoj ste ostavili sve što ste imali u tom trenutku, a njemu premalo… heej.
Okrene vam se želudac kada čujete za slučaj da je neka sirota duša iz Like stigla zbog liječenja svoje majke u bolnicu, a kako je čovjek poljoprivrednik nije imao toliko keša koliko je parazit tražio. Kako je Likota poštena duša, a sram je čovjeka bilo da svoju dušu ne ogriješi pa da ne ispadne škrt ili ne daj Bože dužan kome, navukao je siroti Likota što pršuta, što sireva, što meda, što vina … i nešto novčića pa sve položio pred parazitske noge. A znate li što je parazit na sve to rekao tom sirotom čovjeku: „Zar vaša mama toliko malo vrijedi?“
Da li znate kako se „operira“ u jednoj zagrebačkoj bolnici?
Ja znam. Saznala sam to od Poreznog savjetnika iz Zagreba. Evo ovako….
Bolnica ima stari aparat, koji podhitno treba zamijeniti novim. Doktor nabavi novi, ali kako je baš nedavno otvorio i privatnu praksu, uzme sebi za svoju ordinaciju novi aparat. Kako se to knjigovodstveno zakamuflira? Stari aparat se mora obavezno isknjižiti i uništiti tj.rashodovati u određenom vremenskom roku. Stari aparat se knjigovodstveno isknjiži, a novi uknjiži. Dakle, stari aparat po papirima više ne postoji. Parazit uzme novi aparat sebi, a stari ostane u bolnici umjesto novog … i sve štima.
Ali ne štima. To je krađa. To je kriminalno djelo.
Tu je nevedeno samo nekoliko primjera kriminalnih radnji, ucjene i krađe. Ima njih mnogo i ima ih različitih vrsta…
Navodno… na jednom xy fakultetu u Rijeci postoji cjenik za polaganje ispita. Navodno.
Navodno da na jednom prometnom fakultetu imaju izvješen cjenik umjesto rasporeda sati. Navodno. Ili to ljudi ipak pretjeruju?
Izravna pogodba HAC-a izgleda da je za sobom povukla već jedno objavljeno javno nadmetanje vezano uz tu cestovnu dionicu… poništili su ga u HAC-u… Pitam se zašto?
Je tko gledao Nedjeljom u dva sa Bandićem?
je, ja sam gledao.
Previše se bahatio. na pitanja koja su se ticala afera i kontraverzi(većina), nije davao odgovore pod izlikom da ih ne zna. ona koja su bila manje kontraverzna, znao je u brojku. Nakon te emisije, samo se može stvoriti negativniji stav o gradonačelniku, ali njega kao i da nije bilo briga. Previše se uzdigao, koštat će ga to iako toga još nije svjestan….
Jedna temica za raspravu na ovom zanimljivom i forumu koje je započela Seve: po meni, važnije od toga je li on psovao(svi psujemo, manje ili više) je njegov odnos prema onima koji zauzimaju suprotan stav(ne ulazim u to jesu li u pravu ili ne).
Je tko gledao Nedjeljom u dva sa Bandićem?
Je, je. Bilo bi zanimljivo analizirati kakav je nivo ljudi koji biraju takovog čovjeka za svog gradonačelnika.
Da si i ja priključim ovoj temi. Moram priznati da sam dugo podržavao Bandića, ne zbog političke opcije kojoj je na čelu u gradu već zbog toga što je taj čovjek zaista puno napravio za Zagreb i njegove građane. Ali prošli tjedan je zbilja pretjerao. Ponaša se gore od kauboje revolveraša koji smatra da je nadmoćan i i da mu je jedina prijetnja on sam.
R) Bēsa…
Volim tu riječ.
Prvi put sam ju čula negdje početkom devedestih na riječkom Korzu, kada se je skupila masa ljudi u znak podrške tek osnovanoj vlasti RH i kao jasan znak da su ljudi „na gotovs“.
Tada u cijeloj toj masi ljudi urezao mi se je u pamćenje jedan čovjek albanske narodnosti koji je na toj nabrzaka sklepanoj bini na sav glas hrabrio narod, jasno davao do znanja kakvo je u tom vremenu bilo opredjeljenje albanskog naroda u tom gradu i poticao narod da skandira ime Hrvatska. Moja majka je spontano zavikala u tom trenutku „Hoćemo Vašu besu…“.
Bēsa je u njihovom narodu svetinja. Bēsa je obećanje koje se ne gazi. Nikada. Riječ koju ti netko da i ta riječ ostaje zauvijek.
Dobili smo bēsu taj dan i ostala je takvom.
Nezavisnost Kosova je sigurna budućnost. Jedna od želja kosovskog premjera Agima Ceku (inače časnika HV-a, novinari ga opisuju kao „karizmatičnog vođu u domovinskom ratu“) je da Hrvatska prva prizna Kosovo, ako dođe do odcjepljenja.
Trebate bēsu? Nema problema. Imate ju.
Usporedno ovih dana, u Zagrebu je pokopan Dragutin Golik popularno zvani Zmija. Heroj ulice je podlegao ozlijedama ranjavanja iz listopada 2005.te, kada je goloruk pokušao zaustaviti pljačkaše jedne banke u Zagrebu. Pokopan je uz državne počasti u pratnji predstavnika Vlade i Grada Zagreba, svojih brojnih suboraca iz 90-tih, a načelnik zagrebačke policije ga je nazvao „herojem ulice i simbolom građanskoga otpora i hrabrosti“.
Mislite li da je Zmija bio budala?
Mislite li da je bēsa neodrživa i nebitna?
Inače… priča se… da je navodno na jednom javnom nadmetanju vlasnik Tekol Terija Mate Markanović predao ponudu u kojoj je priložio Potvrdu o javnom dugu u kojoj je jasno bilo vidljivo da taj čovjek ne samo da nije uredno podmirio javna dugovanja svoje firme (mirovinsko, zdravstveno, porez itd…), već da su ta dugovanja dosezala nevjerovatne cifre. Inače, ako nemate spomenuti dokaz Porezne uprave o urednom i redovitom plaćanju javnoga duga, nemate što tražiti na javnom nadmetanju, jer vam je to jedan od ključnih dokumenata za dokazivanje sposobnosti. No, Mate je ipak dobio taj posao.
Mislite li i dalje da je Zmija glup čovjek?
Mislite li i dalje da je bēsa čista glupost?
Ja ne mislim.
Meni su Zmija i besa super, a Mete mi je fuj. [smiley11]
Zmija je bio jedan od onih koji voli svoju Domovinu,kako u obrani kada je branio od neprijatelja tako i onog dana kada je kao moralan i pošten branio ponovo od lopova ,laka ti zemlja.
S) Državna uprava – jedna “šala mala” sa neta
Nakon puno godina opet Bog pogleda zemlju. Ljudi su postali pokvareni i nasilni. Zbog toga Bog zaključi da ih uništi kao što je to već jednom, prije puno godina učinio općim potopom.
I reče Bog Noi: “Noa, sagradi još jednom korablju iz cedrovine, kao i onda – 300 lakata dugu, 50 lakata široku i 30 lakata visoku. Želim na zemlju poslati drugi opći potop. Ljudi ništa nisu naučili. A ti u korablju uzmi svoju ženu, tvoje sinove i njihove žene i od svake životinjske vrsti po dvoje, muško i žensko. Za šest mjeseci poslati ću veliku kišu.” Noi to baš ne bi pravo; ta zar opet? Opet 40 dana kiša i 150 neugodnih dana na vodi zajedno sa svim životinjama i bez televizije.
Ali Noa je bio poslušan i obeća da će učiniti tako kako mu je Bog naredio. Nakon šest mjeseci nadviše se tamni oblaci i poče kišiti. Noa je sjedio u svojem vrtu i plakao jer nije sagradio korablju. “Noa”, povika Bog, “Noa, gdje je korablja?”
Noa pogleda u nebo i reče: “Gospodine, budi mi milostiv!”
Bog ga opet upita: “Gdje je korablja, Noa??
Noa obriše suze i reče: “Gospodine, što si mi učinio?
Najprije sam u općini postavio zamolbu za građevinsku dozvolu. Oni su najprije mislili da želim graditi nekakvu ekstravagantnu štalu za ovce. Nisu se snašli s nacrtom i oblikom projekta, a da bi to trebao biti brod nisu ni povjerovali. I tvoje mjere su izazvale pometnju, jer nitko nije znao koliko je dug lakat, pa je moj arhitekt morao napraviti novi nacrt. Zamolbu za građevinsku dozvolu su najprije odbili jer brodogradnja u naselju nije dopuštena. Kad sam konačno našao odgovarajuće mjesto iskrsnuli su drugi problemi.
Sad se, primjerice, sve vrti oko pitanja, treba li korablja vatrostalna vrata, uređaj za gašenje požara i vodospremnik za slučaj požara. Ali kada sam im objasnio da će vode biti i previše, puno više nego je potrebno za gašenje požara, odveli su me službenom psihijatru.
Nakon toga mi je županijska uprava telefonom javila da mogu sagraditi brod, ali da je moja stvar kako ću ga transportirati do najbliže vode. S njihovom pomoći ne mogu računati, jer je župan smijenjen. A onda me nazove jedan drugi državni službenik iz iste županijske uprave koji mi je objasnio da je njihova uprava jako orijentirana na stranke, da im želi ugoditi i upozorio me da kod EU u Briselu mogu zatražiti poticajna sredstva za brodogradilište; zamolbu sam morao uložiti u osam primjeraka i na tri službena jezika EU.
Prestao sam tražiti cedrovinu. Libanonska se cedrovina više ne smije uvoziti. Kad sam onda u šumi htio kupiti drvo rečeno mi je da je zabranjeno rušenje, jer tako propisuje zakon. Navodno to škodi klimi.
Osim toga bi morao dokazati da sam posadio toliko stabala koliko bih porušio. Kad sam im rekao da uskoro uopće više neće biti nikakve prirode i da je besmisleno saditi nove biljke i drveće, posjeti me po drugi puta službeni psihijatar.
Tesari, koje sam angažirao za gradnju, su mi onda rekli, da će se oni sami pobrinuti za drvo. Ali oni su najprije izabrali radnički savjet, koji je najprije sa mnom htio napraviti tarifni ugovor. Ali kako se nismo složili oni su stupili u štrajk. Bože, znaš li ti uopće koliko danas majstori traže za svoj rad? Čime ću ja to sve platiti?
Kako je prolazilo vrijeme ja sam počeo skupljati životinje.
U početku je to dobro išlo; bar su dva mrava još živa. Ali kad sam htio uvjeriti dva tigra i dvije ovce, da zbog viših interesa moraju jedno vrijeme živjeti u miru, javilo se društvo za zaštitu životinja i izjasnilo se protiv ovakvog držanja životinja.
Bože, da li je tebi uopće jasno, da trebam dozvolu za transport životinja prema zakonima EU? Već sam na 22. stranici formulara ali momentalno ne znam što da navedem kao cilj ttransporta.
(…….)
A da li si ti uopće znao da se primjerice rogate životinje ne smiju transportirati za vremena parenja? A ti znaš da su jeleni
skoro stalno u tom poslu. A i bik ne misli ni na što drugo nego samo na parenje.
Nadam se da ti je jasno da za transport kunića moram voditi računa o 43 kojekakva propisa. Moj odvjetnik upravo provjerava da li ti propisi važe i za divlje zečeve.
Uostalom, ako bi mogao nekako srediti da brod plovi pod tuđom zastavom, a plovio bi samo Jadranom, onda bi to uveliko
pojednostavnilo čitav postupak dozvole. I ti možeš bar nešto učiniti za mene. Jedan od Greenpeaca mi je objasnio da mokraću, izmet i đubre iz staje ne smijem bacati u vodu. Kako si ti to sebi uopće zamislio? Prvi put je sve išlo bez ikakvog problema!
Tako, Gospodine, ja više ne mogu; sav sam već očajan! Ne bi
li ipak bilo bolje da na brod uzmem i mog odvjetnika?”
I Noa opet poče plakati. Kiša prestade, nebo se razvedrilo a sunce zasjalo. I na nebu se pokaže prekrasna duga. Noa pogleda pa se nasmiješi.”Gospodine, nećeš uništiti zemlju?”
Tada reče Bog: “O tome više ne razmišljam, jer to će učiniti vaša državna uprava.”
Samo da ispravim da ne dođe do zabune, pojava se naziva pavlovljev refleks. po ruskom nobelovcu Pavlovu, inače pioniru bioheviorizma. Totalno suprotno onome što je Freud podučavao
Inace zanimljiva tema, žao mi je što sam zakasnio debelo na raspravu 🙂
Pozdrav
Da. Istina živa. Pavlov. [smiley11] Skužila sam ovako “brza”, “učinkovita” i “okretna” taj lapsuz tek nakon dva-tri novonapisanih postova, čitajući stare. Mrak. A šta da ti kažem… mea culpe, Pavlov. [smiley11]
🙂 alles gut